HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Predrag Popović: Zašto Vučić nije u ludnici

U maniri nekog ‘novokomponovanog pozorišta’, kao i obično zaogrnut nevidljivim plaštem retoričko-dramskih pauza, novim izjavama časti nas predsjednik iz komšiluka – Aleksandar Vučić. Ne znam vježba li svoje monodrame pred ogledalom, jer tako uistinu izgleda, ali Vučić izgleda jednostavno voli drame, pa bile i u njegovoj vlastitoj režiji i izvedbi.

Fakat mi nije jasno – narod.hr

Kako pisati o „transrodnim osobama“, upitali smo državnu Agenciju za elektroničke medije (AEM). Agencija piše kako nas ne može uputiti o tome kako se piše o tim osobama, no može nam skrenuti pozornost da mnoge preporuke različitih organizacija i tijela upućuju na to da se osoba predstavlja onako kako se sama identificira. To znači – prema „rodnom identitetu“, a ne nužno prema biološkom spolu.

U Njemačkoj i nekim drugim zapadnoeuropskim državama sve je vidljivija disproporcija između udjela stranaca u populaciji i njihovog udjela u određenim vrstama kriminala. Gotovo polovicu ozbiljnih kaznenih djela poput ubojstava i namjernog ubojstva u Njemačkoj u posljednjih godina počinili su stranci, dok medijski izvještaji iz urbanih zona Francuske i Belgije ističu visok udio stranih državljana u nasilju i pljačkama.

Išli su tamo gdje je bilo najteže - pripadnici HOS-a stigli u Vukovar -  Domovinski rat

Pa kad sam već pri filmu, zašto hrvatska država preko svoje filmske agencije nije snimila film o Vukovaru? Ne o slomu, koji dolazi na kraju, nego o spomenuta tri mjeseca veličanstvene borbe protiv srbijanske soldateske i četničke rulje. Ali ima tko će

Na TV kanalu Vida iza kojeg stoji Pupovčevo Srpsko narodno vijeće voditelj popularne kontakt emisije HTV-a "Nedjeljom u 2" Aleksandar Stanković opet je ponovio svoju neprekinutu mantru o Jugoslaviji, izjavivši "Jugoslaven nije uvreda. Da su svi bili Jugoslaveni ne bi bilo rata".

Davorin Karačić, ksenofob i rasist , novinarki Ivani Tomić: Šteta da tebe  nije silovao imigrant! | TRIS portal - ŠibenikTRIS portal – Šibenik

Odvjetnik Davorin Karačić prozvao je udruge za prava žena zbog izostavljene reakcije."Niti jedna udruga za zaštitu prava žena ili borbu protiv nasilja nad ženama, kao i ostale feministice nisu osudile napad Marokanca na hrvatsku policijsku djelatnicu, a pogotovo nisu osudile nevjerojatno blagu sankciju za takav napad

Jutarnji list - Marokanac koji je brutalno pretukao policajku u Zagrebu  pušten na slobodu: 'Ja sam miran i pošten'

Ljudi su već pomalo zaboravili detalje, prema kojima je Marokanac, kojeg su ranije protjerali iz Danske i Njemačke, policajku udario šakom, vukao za kosu hodnikom i udarao joj glavom u zid. Sud je takvu životinju, koja je to radila jednoj ženi, osudio na uvjetnu kaznu. Dakle, čak ga nisu osudili ni na vrijeme koje je proveo u pritvoru, pa ispada da nije ni dana trebao provesti u Remetincu.

Svoditi na ništicu sve razlike među narodima koje vanjske i unutarnje sile bijahu u prošlom stoljeću dvaput svezale u dvaput raspadnutu jugoslavensku tvorevinu („tamnicu narodā“); ništiti sve razlike među njihovim posebnostima i izvrsnostima, prošlostima i sadašnjostima, među zemljama i današnjim državama, među različitim tradicijama i običajima, mentalitetima i kodeksima, kulturama i antikulturama;

Bartulica: Pobijedili smo Srbiju u Domovinskom ratu, ali se u miru ponekad ponašamo kao poražena strana. Zašto država izdvaja novac za izgradnju 40 srpskih kulturnih centara? Čini mi se da se ne znamo ponašati pobjednički. Moja politika je Croatia first. Hrvatska na prvom mjestu, a ne Ukrajina na prvom mjestu. Ne tuđi interesi, nego interesi hrvatskog naroda moraju biti na prvom mjestu.

Glavni grad Zagreb je udaljen oko 200 kilometara od srpske granice. To znači da srpski borbeni avion opremljen kineskom raketom može gađati ciljeve u hrvatskoj prijestolnici a da ni ne mora napustiti vlastiti zračni prostor. Ako se računa s većim dometom od 400 kilometara, to znači da beogradsko zračno oružje sa CM-400 može dosegnuti gotovo cijelu Hrvatsku.

Ruska agresija na Ukrajinu svijet je vratila u razdoblje ravnoteže straha velesila

Pin It

Sjeverna Koreja: Nuklearni rat može izbiti svakog trena | Tuzlanski.ba

Devet država na svijetu raspolaže nuklearnim oružjem: SAD, Rusija, Kina, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo kao priznate nuklearne sile, a uz njih tu su još Indija, Pakistan, Izrael (koji nikada nije potvrdio posjedovanje arsenala) i Sjeverna Koreja. U određenom trenutku i Južnoafrička Republika razvila je nuklearno oružje, ali ga je kasnije uništila.

Smatra se da je i Iran vrlo blizu mogućnosti razvijanja ove vrste oružja.

Postoje i određeni međunarodni sporazumi o kontroli nuklearnog arsenala (doduše onaj o raketama kratkog i srednjeg dometa napušten je pred koju godinu), prije svega onoga strateške naravi. Opasnost proliferacije oružja za masovno uništenje ističe se kao jedan od ključnih ciljeva međunarodne sigurnosti. Pritom se kao posebno opasan scenarij nameće mogućnost da nedržavni akteri (recimo terorističke skupine) dođu u posjed nuklearnog oružja.

Hladni rat

Od početka rata u Ukrajini ponovno se stvara psihoza mogućega nuklearnog rata. Dijelom to je vezano uz postupke političara. Primjerice, nakon početka agresija na Ukrajinu Vladimir Putin naredio je stavljanje nuklearnih snaga na visok stupanj pripravnosti. Ili recentni primjer: "Washington će upotrijebiti cijeli niz američkih obrambenih kapaciteta za obranu naših saveznika, uključujući nuklearne, konvencionalne i raketne obrambene sposobnosti", rekla je zamjenica američkog državnog tajnika na sastanku s južnokorejskim i japanskim dužnosnicima prošloga tjedna. Političari, dakle, nedvojbeno sve ležernije šire nuklearnu retoriku, no sve je dijelom vezano i uz medije koji na širenju katastrofičarskih "click-bait" naslova i priča prikupljaju klikove. 

U vremenu hladnog rata, tijekom kubanske raketne krize (koja se odvijala pred pedeset godina) svijet se u jednome trenutku našao na rubu mogućega nuklearnog rata. Kriza je ipak završena sporazumom. Prevladao je razum. Kasnije se sve više širila svijest o tome kako je nuklearno oružje prije svega sredstvo odvraćanja pa može se reći i obrambena vrsta oružja. Nuklearni potencijali SAD-a i Rusije u vremenu hladnoga rata na neki su način, zbog "ravnoteže strah"“, predstavljali ograničavajući i racionalizirajući faktor za potencijalni vojni sukob dviju supersila.

Činjenica da bi između nuklearnih sila moglo doći do nuklearnog rata sprječavala ih je da uđu i u konvencionalni rat. Mogućnost uzajamnoga uništenja (u nuklearnom ratu nema pobjednika) učinila je ideju nuklearnoga rata nezamislivom, nakon čega su uslijedili pregovori oko kontrole nuklearnoga naoružanja i njegovoga ograničenja. Na žalost, ratovi su se često vodili preko drugih država (tzv. posrednički (proxy) ratovi).

I danas, u vremenu novoga hladnog rata, vrijedi staro pravilo hladnog rata: "Tko krene s napadom prvi, gine kao drugi". Rat strateškim nuklearnim oružjem zapravo nije moguć. Ili, da budemo precizniji, bio bi vrlo kratak jer bi značio uništenje svijeta kakvog poznajemo. Međutim, spekulira se oko upotrebe taktičke nuklearne bombe ograničene snage i dosega. 

Nuklearni scenariji danas

Koliko god da se u potencijalnom nuklearnom "armagedonu" scenarij upotrebe taktičke nuklearne bombe čini vjerojatnijim, treba jasno reći da se posljedice upotrebe ove vrste bombe teško mogu predvidjeti. Za početak, pitanje je bi li radari prilikom aktivacije takve bombe prepoznali da je riječ o taktičkoj, a ne o nuklearnoj bombi. Nadalje, tko kaže da posljedice radijacije ne bi zahvatile i zemlju koja je bombu upotrijebila?  Posljedice černobilske katastrofe bile su strašne, a što bi tek bilo kad bi se aktivirala nuklearna bomba koja ima za cilj širenje radijacije? Osim toga, upotreba taktičke nuklearne bombe probila bi još jednu sigurnosnu barijeru nakon koje bi i ovako fragilni međunarodnih poredak bio do kraja porušen. Tada bi sve bilo moguće i našli bi se na pragu novoga velikog rata. 

Vojna doktrina Ruske Federacije predviđa moguću upotrebe nuklearnog oružja u slučaju da bude doveden u pitanje ruski teritorijalni integritet te da, posljedično tome, Kremlj bude doveden u stanje poniženja. No i ruski vojni krugovi svjesni su kakav bi odgovor izazvalo korištenje taktičke nuklearne bombe. Osim toga, postoji konvencionalno oružje za masovno uništenje kao što je kemijsko i biološko oružje, ali i prljave bombe. Nema nikakve dvojbe da bi se ovo oružje sigurno uporabilo prije nuklearnog. Iako se ne radi o nuklearnom oružju, njegovi efekti su zastrašujući. Osim toga, prije nuklearnog scenarija postoji i mogućnost onoga što Rusija sada radi: masovni raketni napadi na Ukrajinu s ciljem uništavanja ključne infrastrukture. Na žalost, mogućnosti razaranja i destrukcije su brojni. Naravno, i ukrajinska vojska postaje sve bolje tehnički opremljena (zapadna pomoć) tako da će se i ruske snage itekako u budućnosti morati bojati ukrajinskog odgovora. Već se sada provode uspješne kontraofenzive, a ako se dobiju raketni sustavi većeg dometa odnos snaga će se dodatno mijenjati.

Živimo u opasnim vremenima, u vremenu povratka realizma u međunarodne odnose. Diplomacija sve manje igra ikakvu ulogu u odnosima strateških rivala, a prevladava argument sile. Vraćamo se na međunarodne obrasce koji su vrijedili do 1945. godine. Ipak, nadamo se da će kod čelnika država ostati toliko zdravog razuma i racionalnosti da se ne prijeđe granica nakon koje će teško biti povratka.  

Davor Dijanović/direktno.hr

Login Form