HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Oba su političara federalnim agencijama naredila da odmah napuste njihovu državu. Odbijaju predati nasilne migrante i potaknuli su svoje građane da maltretiraju, ometaju i napadaju savezničke policijske agente. Lokalna policijska uprava dala je sigurno utočište ilegalnim migrantima i opasnim agitatorima. Imigracijski policajci bili su udarani, šutirani, pljuvani. Njihova su vozila opljačkana.

Zabranitelji neće nikada stati, u ničemu im se ne smije popustiti!

NOVO NACIONALNO PONIŽENJE U ŠVEDSKOJ: Nakon ‘Bojne Čavoglave’ hulje udarile i na Thompsonov hit ‘Ako ne znaš šta je bilo’?!

Jadnik, jadno! Kako ti ljevičari nemaju granice", "Kada 'go*no od čovika' časti ženu vulgarnim izrazima nepotrebno se na to obazirati. To sve govori o Jergoviću. No nije mi jasno zbog čega ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek časti Jergovića s tolikom lovom za njegove pismene uratke i napise kojima vrijeđa ženski rod? Zaista neshvatljivo od čovjeka koji je pobjegao iz Sarajeva u Hrvatsku da bi sipao tolike uvrede

U nedjelju, nešto prije podne, objavljena je vijest kako je novinarka Faktografa Melita Vrsaljko stigla na Prekršajni sud u Zadru zbog vožnje u pijanom stanju. Iako se mainstream mediji bore tko će prije objaviti informaciju, ovog puta ta je borba izostala. Vijest se na portalima pojavila tek kasno popodne.

U Zagrebu je, pak, njezina kolegica, doglavnica Tomislava Tomaševića i broj 2 organizacije Možemo, Sandra Benčić, kupila nekretninu. Potom se upustila u objašnjavanje zašto je to učinila, što stvarno nije bilo potrebno. Učinila je to zato što više nije 1945. pa antifašisti više ne mogu otimati tuđe stanove u centru Zagreba, nego ih moraju kupovati.

Političari u Istri se doslovno  svakodnevno razbacuju sa riječima „antifašizam“ i „vrijednosti antifašizma“

Što je njima „antifašizam“ i koje su to njihove  „vrijednosti antifašizma“, a koje stvarne?

"Nema mira među maslinama", ili tako nekako. To je stari talijanski film De Santisa koji je dobio brojne nagrade. Bilo je to slavno doba talijanskog filmskog neorealizma. Danas je na sceni hrvatski realizam. Gađa se iz svih oružja. Na djelu je bitka za novo pravo, istinsko "bratstvo i jedinstvo".

Andrija Hebrang: Neću se ispričati Kujundžiću, a sve optužbe ću i dokazati

S prof.emeritusom dr. sc.  Andrijom Hebrangom dosad sam razgovarao za medije već u nekoliko navrata. Često ističem da ga poznajem još od vremena komunizma kad sam bio relativno česti gost njegove majke Olge Hebrang (3.6.1913.-16.1.1997.) u Zagrebu, i kad je malo tko vjerovao da će Hrvatska postati-Hrvatska.

benčić

Slučaj kupnje kuće Stjepe Bartulice na otoku Prviću od koje su mainstream mediji napravili prvoklasni skandal i svojevrsni reality show  i slučaj nedavne kupnje stana Sandre Benčić, ponovno je razotkrio ideološku svrstanost i licemjerje vodećih medija u Hrvatskoj.

Studije jasno pokazuju da je zeleni plan preskup u odnosu na rezultate koje donosi.

Politika mora služiti običnim ljudima i stvoriti uvjete u kojima poduzetnici mogu uspjeti ovdje, u Europi.

Mladen Pavković: Kako do pravde, kad se već i četnicima odaje počast?

Pin It

Image result for vukovar rat

U zadnje vrijeme mnogi su se raspisali o „građanskom ratu“ i o tzv. individualnim ratnim zločinima. Kažu da države „ne mogu“ odgovarati, već samo i isključivo – pojedinci. Činjenica je da se za agresiju na Republiku Hrvatsku uopće ne sudi agresorima. Sudi se pojedincima, pretežno po tzv. zapovjednoj odgovornosti.

Većina se političara slaže s Haaškim sudom, ali, kako kažu, ne i sa presudama u cjelini, što se osobito odnosi na slučaj Praljak.

Kao prvo, ti pojedinci koji su se našli na sudovima, i koji su, na žalost, osuđeni, nisu ratovali u svoje ime i u ime svojih obitelji. Drugo, kažu, da je ratnih zločina bilo na jednoj i drugoj strani. Zvuči pomalo čudno da ni toliko godina od početka agresije, još uvijek nitko nije odgovarao zbog napada na Hrvatsku, odnosno da se „ne zna“ tko je bio agresor, a tko žrtva. Srbi, koji su glavni krivci za Domovinski rat neprestano ističu da se ta „priča“ njih ne tiče. Ne može ih se natjerati ni da plate ratnu odštetu, jer ih još ni jedan sud nije osudio, a prema svemu sudeći ni neće. Tko će za to odgovarati? Čini se da je hrvatskoj diplomaciji i pravnicima malo 26 godina da i u praksi dokažu tko je krvnik, a tko nevin. Hrvati su imali pravo braniti se. A kad vam netko uđe u „dvorište“, kao što su nama Srbi, Crnogorci, zločinačka JNA i domaće izdajice onda su sva sredstva za obranu dozvoljena, ili se to tek nama samo tako čini. Naime, dok su agresori razarali, ubijali, protjerivali iz Vukovara, Škabrnje, Gospića, Pakraca, Voćina, Saborskog, Dubrovnika, Osijeka, Knina i niz drugih gradova i mjesta, Hrvati su, očito, morali paziti kako se brane,  jer je zločin – zločin. A je li bi bilo navodnih zločina s hrvatske strane da nije bilo agresije? Ili, zbog čega nitko ne postavi pitanje: što je bilo prije - kokoš ili jaje? Sada se prešlo u drugu krajnost, pa se minuta tišine daje za „sve žrtve“. Nismo nikada čuli da su partizani ili komunisti da li minutu šutnje i za poginule Nijemce, Talijane, Japance…, protiv kojih su ratovali tijekom II. svjetskog rata. Možete li uopće zamisliti da je Tito dao minutu tišine za sve poginule ustaše, ili da su Izraelci to učinili za sve poginule Palestince? A mi dajemo minutu šutnje i za sve poginule i nestale četnike! Osim toga, jeste li primijetili da se sve više u negativnom kontekstu govori o Tuđmanu, a sve manje o balkanskom krvniku Miloševiću te da se sve više zbraja koliko je nakon Domovinskog rata osuđeno Srba, a koliko Hrvata? Kažu da je srpskih zločinaca osuđeno nešto više. Apsurdno! Za zločine u Vukovaru dosad su osuđene samo tri osobe, a za Škabrnju ni jedna! Gdje je tu pravda? Srbi su svojedobno osudili hrvatskog branitelja Veljka Marića na 12 godina zatvora, a toliko nije dobio ni čuveni zločinac Veselin Šljivančanin! Koliko su pak dobili Vojislav Šešelj ili Savo Štrbac?

Inače, i u pojedinim emisijama Hrvatske radiotelevizije (HRT) sve se više može čuti o „građanskom ratu“, a manje o agresiji. Jedan od tih koji zagovara ovu sramnu tezu je i Aleksandar Stanković, kojeg nikako da zbog njegove navodne četničke propagande maknu s malih ekrana.

Sve u svemu, ako nekog treba suditi i osuditi za tzv. zločinački pothvat onda treba suditi agresore, jer Hrvati su se prije svega branili u ovome ratu.

Žalosno je i jadno što jedan, primjerice, Tomislav Merćep trune u zatvoru, a bio je organizator obrane Grada Vukovara, dok oni koji su razorili ovaj grad plešu „Žikina kola“ diljem Srbije.

Ali i kod ovakvih slučajeva treba imati na umu da ih je osudila hrvatska država, odnosno pravosuđe za koje su se borili, a koje srbijanske i ine ratne zločince osuđuje u odsustvu, što nije ništa drugo nego oproštenje od grijeha!

Sramno, ali je tako!

Mladen Pavković, 

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

Login Form