HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Semina Lončar i Mladić: Kako Hrvatska financira udruge koje relativiziraju zločine

Semina Lončar, CERD i objave o Mladiću otvaraju pitanje odnosa prema Hrvatskoj i Domovinskom ratu

Ratni zločinac Ratko Mladić u Srbiji pokopan uz vojne počasti - HRT

Postoji samo jedan, Srbi kao žrtve, Hag kao instrument, Srebrenica kao ‘zločin, ali ne genocid’, Mladić kao vojnik, a ne ubojica. I treće, ritual. Sprovod je najsnažniji politički jezik, jer ne traži argument. Tisuće ljudi, vojnici, patrijarh, zastava, plotun, to je kolektivno tijelo koje kaže ‘ovo je naš čovjek’.

Hrvatska politika uvijek je bila razjedinjena, a u posljednja tri saborska saziva pretvorila se u bitku protiv HDZ-a. Glavni predvodnici te bitke su Zoran Milanović i Most. Pojavljuju se tu još neki igrači, pogotovo oni koji bi lovili u objema barama, onoj lijevo-liberalnoj i onoj tzv. desnoj. Predvodnik cijele priče je Zoran Milanović, a sada svima postaje jasno da mu pomažu i lažni suverenisti pod nazivom Most.

U Srbiji uz vojne počasti pokopan ratni zločinac – – Zmaj – s nama uz  najnovije vijesti.

Euforični doček u Beogradu i šokantne slike ispraćaja posmrtnih ostataka nedavno preminulog „genocidnog manijaka“ (ABC News) i „bosanskog krvnika“ (NYTimes), uz najviše vojne i crkvene počasti, zapanjile su civilizirani svijet. Istodobno stižu upozorenja da slavljenje ratnog zločinca generala Mladića, osuđenog na doživotni zatvor, kao nacionalnog heroja ne bi trebalo ignorirati ni olako shvaćati.

Nesumnjivo je da je Bruxelles izdao Plenkovića kao vrlo poslušnog suradnika, a izdaja je po meni temeljita. Kada vidite Macrona kako gotovo strastveno grli Vučića u Parizu, ta je fotografija nevjerojatna. Pazite, Francuska je strateški partner Hrvatskoj. Ima li većeg cinizma od toga?

Vučić nakon sastanka s Macronom tvrdi: Beograd konačno dobija metro,  razgovarali smo i o NIS-u

Čude se Emanuelu Macronu, a on je prije 10-ak godina sam priznao da je pobornik politike Françoisa Mitterranda koji nije skrivao naklonost prema Srbiji. Mi smo se politički zapravo vratili na početak devedesetih, u vrijeme prije same agresije. Ovom porukom EU oko Ratka Mladića zapravo govore da Hrvatsko članstvo u EU nema nikakvo značenje za njih i da im praktično svejedno ako Srbija pokuša neku novu agresiju 

Ljeto je kalendarski prošlo, a javnost je opravdano vjerovala da su naši vatrogasci konačno otišli na zasluženi odmor. No stvarnost na jadranskoj obali ponovno nas je demantirala. U svega desetak dana svjedočimo nizu relativno velikih požara, od kojih su mnogi buknuli na potpuno nepristupačnim mjestima.

I sad, kad napokon, nakon svih "istorijskih" akrobacija, imamo svoju državu, međunarodno priznatu i afirmiranu, javljaju se po tko zna koji puta naši usahli jugovići koji nikako ne mogu prežaliti gubitak svoje voljene Juge. Kad nemaju snage i hrabrosti da prosvjeduju za povratak svoje Juge, prosvjeduju tobože za zaštitu prirode u Lici!

Kada nastavnici postanu LGBTQ predatori koji ciljaju djecu – Vijesti –  Logično

Dok se ovih dana u Dubrovniku na kongresu konzervativaca raspravlja o obitelji, demografiji i budućnosti Europe, možda vrijedi postaviti još jedno, dublje pitanje: jesmo li uz demografski problem izgubili i jasnu predodžbu kakvo društvo želimo graditi i kakve uzore nudimo svojoj djeci?

U Dubrovniku se održao treći Kongres obitelji u organizaciji Stranke europskih konzervativaca i reformista (ECR), koji je okupio predstavnike konzervativnih i suverenističkih stranaka iz više od 20 zemalja Europe i Sjedinjenih Američkih Država, među kojima je bilo i poznato sportsko lice.

Mladen Pavković: Kako do pravde, kad se već i četnicima odaje počast?

Pin It

Image result for vukovar rat

U zadnje vrijeme mnogi su se raspisali o „građanskom ratu“ i o tzv. individualnim ratnim zločinima. Kažu da države „ne mogu“ odgovarati, već samo i isključivo – pojedinci. Činjenica je da se za agresiju na Republiku Hrvatsku uopće ne sudi agresorima. Sudi se pojedincima, pretežno po tzv. zapovjednoj odgovornosti.

Većina se političara slaže s Haaškim sudom, ali, kako kažu, ne i sa presudama u cjelini, što se osobito odnosi na slučaj Praljak.

Kao prvo, ti pojedinci koji su se našli na sudovima, i koji su, na žalost, osuđeni, nisu ratovali u svoje ime i u ime svojih obitelji. Drugo, kažu, da je ratnih zločina bilo na jednoj i drugoj strani. Zvuči pomalo čudno da ni toliko godina od početka agresije, još uvijek nitko nije odgovarao zbog napada na Hrvatsku, odnosno da se „ne zna“ tko je bio agresor, a tko žrtva. Srbi, koji su glavni krivci za Domovinski rat neprestano ističu da se ta „priča“ njih ne tiče. Ne može ih se natjerati ni da plate ratnu odštetu, jer ih još ni jedan sud nije osudio, a prema svemu sudeći ni neće. Tko će za to odgovarati? Čini se da je hrvatskoj diplomaciji i pravnicima malo 26 godina da i u praksi dokažu tko je krvnik, a tko nevin. Hrvati su imali pravo braniti se. A kad vam netko uđe u „dvorište“, kao što su nama Srbi, Crnogorci, zločinačka JNA i domaće izdajice onda su sva sredstva za obranu dozvoljena, ili se to tek nama samo tako čini. Naime, dok su agresori razarali, ubijali, protjerivali iz Vukovara, Škabrnje, Gospića, Pakraca, Voćina, Saborskog, Dubrovnika, Osijeka, Knina i niz drugih gradova i mjesta, Hrvati su, očito, morali paziti kako se brane,  jer je zločin – zločin. A je li bi bilo navodnih zločina s hrvatske strane da nije bilo agresije? Ili, zbog čega nitko ne postavi pitanje: što je bilo prije - kokoš ili jaje? Sada se prešlo u drugu krajnost, pa se minuta tišine daje za „sve žrtve“. Nismo nikada čuli da su partizani ili komunisti da li minutu šutnje i za poginule Nijemce, Talijane, Japance…, protiv kojih su ratovali tijekom II. svjetskog rata. Možete li uopće zamisliti da je Tito dao minutu tišine za sve poginule ustaše, ili da su Izraelci to učinili za sve poginule Palestince? A mi dajemo minutu šutnje i za sve poginule i nestale četnike! Osim toga, jeste li primijetili da se sve više u negativnom kontekstu govori o Tuđmanu, a sve manje o balkanskom krvniku Miloševiću te da se sve više zbraja koliko je nakon Domovinskog rata osuđeno Srba, a koliko Hrvata? Kažu da je srpskih zločinaca osuđeno nešto više. Apsurdno! Za zločine u Vukovaru dosad su osuđene samo tri osobe, a za Škabrnju ni jedna! Gdje je tu pravda? Srbi su svojedobno osudili hrvatskog branitelja Veljka Marića na 12 godina zatvora, a toliko nije dobio ni čuveni zločinac Veselin Šljivančanin! Koliko su pak dobili Vojislav Šešelj ili Savo Štrbac?

Inače, i u pojedinim emisijama Hrvatske radiotelevizije (HRT) sve se više može čuti o „građanskom ratu“, a manje o agresiji. Jedan od tih koji zagovara ovu sramnu tezu je i Aleksandar Stanković, kojeg nikako da zbog njegove navodne četničke propagande maknu s malih ekrana.

Sve u svemu, ako nekog treba suditi i osuditi za tzv. zločinački pothvat onda treba suditi agresore, jer Hrvati su se prije svega branili u ovome ratu.

Žalosno je i jadno što jedan, primjerice, Tomislav Merćep trune u zatvoru, a bio je organizator obrane Grada Vukovara, dok oni koji su razorili ovaj grad plešu „Žikina kola“ diljem Srbije.

Ali i kod ovakvih slučajeva treba imati na umu da ih je osudila hrvatska država, odnosno pravosuđe za koje su se borili, a koje srbijanske i ine ratne zločince osuđuje u odsustvu, što nije ništa drugo nego oproštenje od grijeha!

Sramno, ali je tako!

Mladen Pavković, 

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

Login Form