Zašto je Benčić kupila stan u centru Zagreba? Zato što nije 1945. pa ga ne može oteti
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 20 Siječanj 2026 13:03
U Zagrebu je, pak, njezina kolegica, doglavnica Tomislava Tomaševića i broj 2 organizacije Možemo, Sandra Benčić, kupila nekretninu. Potom se upustila u objašnjavanje zašto je to učinila, što stvarno nije bilo potrebno. Učinila je to zato što više nije 1945. pa antifašisti više ne mogu otimati tuđe stanove u centru Zagreba, nego ih moraju kupovati.
Glavna priča u SAD-u ovog je tjedna kuća suradnice gradonačelnika New Yorka, a glavna priča u Hrvatskoj stan suradnice gradonačelnika Zagreba, Sandre Benčić. Kako je gradska vlast u New Yorku u rukama komunista zadrtijih i od Možemo, zanimljivo je usporediti ta dva slučaja. U New Yorku je pomoćnica tamošnjeg Tomaševića, Zohrana Mamdanija, Cea Weaver, napisala kako je “privatno vlasništvo bilo koje vrste, a naročito vlasništvo nad nekretninom, oružje bijelog supremacizma”. Takvo što može izgovoriti samo netko ekstremno privilegiran: uostalom, i sam Mamdani je komunist iz bogate i utjecajne muslimanske obitelji. Cirkus je nastao kad su novinari iskopali da joj je mama vlasnica kuće od milijun i pol dolara. Kad su je upitali želi li to komentirati, Weaver, žena u usporedbi s kojom i vodeća hrvatska “nepo baby” ostavlja dojam emocionalne suzdržanosti i samokontrole ravne engleskoj kraljici, briznula je u plač i kroz suze zakmečala “neee” te pobjegla niz ulicu.
U Zagrebu je, pak, njezina kolegica, doglavnica Tomislava Tomaševića i broj 2 organizacije Možemo, Sandra Benčić, kupila nekretninu. Potom se upustila u objašnjavanje zašto je to učinila, što stvarno nije bilo potrebno. Učinila je to zato što više nije 1945. pa antifašisti više ne mogu otimati tuđe stanove u centru Zagreba, nego ih moraju kupovati. Nema tu u osnovi ničeg lošeg, i woke ljevičari imaju pravo na nekretnine, i na stan od 115 kvadrata u strogom centru, ako ga imaju čime kupiti. Nije problem ni to što postoje dijelovi nekretnine koji su izvanknjižni, nije da je Sandra Marko pa da će se Danka penjati na balkon kako bi na temelju idiotskih konstrukcija ustvrdila kako Sandra nije vlasnica stana koji je kupila, nego je to susjed poštenjačina, švercer cigareta iz BiH.
Neki spore iznos kredita, neki se pak pitaju kako je u njezinim godinama još uopće moguće dobiti kredit kad ga morate otplatiti do 65. godine, neki pak upućuju na čudno nisku cijenu stana u centru, od samo 2640 eura po kvadratu, no sve to nije bitno, a nije ni posve neobjašnjivo. Ima starih i zapuštenih stanova u centru po toj cijeni. Istina, Benčić nije ostala zapamćena kao najpoštenija i najtransparentnija osoba u hrvatskoj politici, smunjalo se 2012. godine da je završila fakultet kako bi upala u Povjerenstvo za nadzor policije, iako je diplomirala tek kasnije, 2014., a hrvatska policija tada joj je, kao aktivistici pompozno nazvanog Centra za mirovne studije, plaćenićke petokolonaške udruge koja se devedesetih zalagala za onakav mir u Hrvatskoj kakav Trump ovih dana nudi Ukrajini – mir koji bi značio kapitulaciju i predaju osvojenog teritorija agresoru, ili bar ponovnu uspostavu SSSR-a, odnosno SFRJ – bila trn u oku. Pa, ako je i navela nižu cijenu zbog imidža i poreza, Porezna će ionako napraviti svoju procjenu.
Provincijski kompleksi
Jedino je malo indikativno to što su Benčići, s dvoje djece, odabrali velik, ali stotinjak godina star neadaptirani stan u strogom centru: takvi su u pravilu nefunkcionalni, očajnog rasporeda, gotovo uvijek nedostaje prirodnog svjetla, terase su misaona imenica, nisu prilagođeni suvremenom životu, loše su izolirani, noćna buka s ulice u centru ubija, a podrumi su rasadnici štakora i žohara. Zadnje mjesto za podizanje djece. Vjerujte mi, znam. Razumijem da ne žele da djeca mijenjaju školu, ali takav izbor stana obično upućuje na skorosteče koji su rođeni u siromaštvu pa su se naglo obogatili, te provincijalce (Benčić je rođena u Zaboku, usred Zagorja) kojima je snobovska adresa važnija od stvarne kvalitete života. Naime, dobar stan u centru košta barem dvostruko, a ovakvi su za one koji žele stan u centru, ali si ga zapravo ne mogu priuštiti. No sve je to stvar ukusa i prioriteta.
Ne, ono što je ovdje gadljivo nešto je posve drugo, a to je nevjerojatna lakoća licemjernog moraliziranja, kao i kod njezine američke kolegice koja sirotinji soli pamet kako su rasisti ako imaju nekakav stančić ili skromnu kućicu u predgrađu, dok ne vidi ništa sporno u svojoj pet puta vrednijoj kući. I kao i kod njezine stranačke kolegice Kekin, čiji je suprug u pjesmama ismijavao “cimer fraj” ekonomiju, da bi poslije postao rentijer cimer fraja, koji je prezirao sve koji su imali imalo više novca od običnog zagrebačkog klošara i bio neslužbeni pjesnik zagrebačkih lumpenproletera s pivom u jednoj ruci i džointom u drugoj, ali kao i svi zagovaratelji socijalističke ekonomije bazirane na gubitaškim tvorničetinama, nikad nije ni jedan dan života proveo radeći u nekoj od njih. Nikad mi nisu smetali bogati ljudi, nikad mi nije smetao Todorić, Rimac, Trump. Niti susjed preko puta, građevinski poduzetnik.
Stvarno, nisam tip koji u tome što je netko financijski uspješniji vidi “socijalnu nepravdu”. To je prije svega stvar osobina koje imate ili nemate i vaših životnih izbora. Ali užasno mi smetaju salonski šampanj-socijalisti poput onih iz sekte Možemo. Svi su oni svisoka držali moralne prodike svima koji su došli do bilo koje nekretnine, pitali “odakle pare”, sve od Thompsona koji zarađuje dovoljno da može kupiti ulicu, a ne stan, do Crnoje s njegovom barakom u Samoboru, ali ne dao Bog pitati odakle njima pare. Kaj, pa sve je čisto, ne? Kak se usuđujete? Vila u Istri ili dva stana u Zagrebu? Ima se, može se. A to što se kuka kako narod gladuje, pa to je neki drugi narod, to nisu oni, nisu nikad bili. Oni nisu sirotinja, oni se samo brinu za sirotinju. Onako, verbalno, nije da nešto rade da bi pomogli, ali uvijek dobro izgleda kad držite vatrene govore o socijalnoj pravdi.
Kenjaju nam po glavama
Benčić kaže da je dosad “živjela u podstanarstvu” i da im se “više isplati kupiti stan”, što je zacijelo točno, bar u onom dijelu da se više isplati. Samo, to drugarice i drugovi s ljevice nisu pjevali kad su prije petnaestak godina s munjenim Pernarom prosvjedovali protiv lopovskih banaka, da bi sad od njih uzimali stotine tisuća eura kredita, i usput rušili vlast baš kad se lomilo hoćemo li potpisati za EU ili čekati Srbiju i BiH pa polako s njima (cijela ljevica bila je sklona potonjem). I nije baš da su živjeli kao ostali podstanari, rentali su svoj stan, a unajmljivali malo veći. Nije problematično ni što su dobili nekih 70.000 eura od roditelja pa nisu morali ni prodavati postojeći mali stan da bi kupili veći, takav je kod nas narodni običaj (“A kaj stan niste zadržali kad ste kupili kuću? Prodali? Joj, kaj vam nisu mogli starci uletit sa sto somova eura?”, naslušali smo se supruga i ja toga).
Ali strahovito mi smeta kad takvi, u rasponu od Mamdanija i Bernieja Sandersa, do Kekin i Benčić, svi redom s vilama ovdje i ondje ili bar stanovima od stotinjak kvadrata u centru, prodaju socijalističke bureke i kenjaju nam svima po glavama da smo svi kulaci i bogatuni ako nismo crna sirotinja koja bi se uklopila u njihov narativ o tome da ljudi zbog HDZ-a i kapitalizma, a i Hrvatske kao takve, kopaju po kontejnerima. Svi smo mi njima kapitalistička đubrad, iako za razliku od njih ja nikad nisam bio parazit na proračunu, niti sam kad dobivao plaću od države. Da je HDZ-ovac kupio takav stan za taj novac, Benčić bi bila prva koja bi ga prozivala za muljažu s cijenom, prva koja bi pitala odakle roditeljima 70 somova eura, prva koja bi ga prozivala zbog dva stana u Zagrebu, prva koja bi ga pitala, sa suzom u oku, zašto ne smjesti jadne izbjeglice (ne iz Ukrajine i, nedajbože, iz Irana!) u onaj mali stan koji mu je viška, umjesto da ga socijalno neosjetljivo renta.
Dajte, drugarice i drugovi, pokažite malo te klasne svijesti! Svijesti da ste kapitalisti! Vi niste radnička klasa, kakvima sebe vidite. Vi ste više nego dobrostojeća gornja srednja klasa i nemate moralno pravo drugima prodavati priče o redistribuciji bogatstva ili jeftinim stanovima koje ćete graditi za mlade, jer su jedini jeftini stanovi oni koje ste osigurali sebi i sekti.
Od Vilija Matule do Urše Raukar, nikome od vas ne nedostaje kvadrata ni nekretnina. Prema kvadratima u centru Zagreba po glavi člana stranke, zacijelo ste vodeća stranka u Hrvatskoj. Za vas ne glasaju u Sesvetama i Dugavama, za vas glasaju na Pantovčaku i Srebrnjaku! Kao i u SAD-u, gdje za Trumpa većinom glasaju oni s prihodima od 50.000 do 100.000 dolara godišnje, a broj glasova za demokrate progresivno raste kako rastu primanja. Što bogatiji Amerikanac ili Zagrepčanin, to veća komunjara. To je ta vaša politika “odrasta”, odrast za obične građane, rast za vas. Građanima rent-a-bicikl, vama saborski Audi, a vašem povlaštenom biračkom tijelu “15-minutni grad” da im fukara s Kozari boka ni slučajno ne zaluta u njihov mali komadić raja. Zvučite kao svećenik koji prostitutki nakon odnosa s njom drži moralnu prodiku. Imajte bar toliko pristojnosti da sirotinju ostavite na miru, jer je vrijeđate pričama o svojoj socijalnoj pravednosti i rantanjem protiv bogataša i tajkuna te kradljivih hadezenjara. Gori ste od njih jer oni bar znaju kad je bolje šutjeti i u vezi s čim se ne bi trebali javljati.
Antifašisti za islamofašiste
Vidljivo je iz komentara na mrežama i portalima da su dušobrižnici Iranaca, kao nedavno i Venezuelanaca, strahovito zabrinuti za njihovu dobrobit jer će Amerikanci, padne li režim koji je još prije 45 godina uspostavio mračni i surovi vjerski fanatik, ajatolah Homeini, dobiti njihova naftna polja i ne znam što sve ne. Porobit će ih i opljačkati, uzeti im sva prava, a ovako su baš jako slobodni i bogati. I imaju sva prava. Antifašisti će se boriti za islamofašističku mulokraciju u Iranu i kanibalsko-komunističke diktature, ma kako bile krvoločne, do zadnjeg stanovnika tih država. To je prevladavajući stav na regresivnoj ljevici, a uz njih je i dio kvazidesnice kojoj je “pederski Zapad” veće zlo i od komunista i od islamista. Sad strahuju da je Kuba iduća. Pa ondje samo treba puhnuti da se režim sruši.
Da im ne smeta ni diktatura ni fašizam, već nešto drugo, zorno pokazuju masovni prosvjedi protiv islamofašističke diktature u Iranu s tisućama, a vjerojatno i desecima tisuća mrtvih. Nema Maje Sever, nema antifašističke lige. Odnosno, ima ih, prosvjeduju pred veleposlanstvom SAD-a protiv “agresije na Venezuelu”. Sva četvorica iz skupine “Ujedinjeni protiv fašizma” ondje nose transparent “Hrvatska mora osuditi američku invaziju na Venezuelu”. Ne sjećam se da su ikad sa sličnim transparentima bili ispred veleposlanstva Rusije. Ipak je to majčica Rusija. Njihova, antifašistička. Kamoli da bi prosvjedovali ispred veleposlanstva Irana zbog masovnog pokolja svojih građana. Nema iranskih zastava na avatarima, ni solidariziranja s narodom Irana. Naprotiv, ljevica se, kao i u Venezueli, solidarizira s krvoločnom diktaturom koja stoji iza Hamasa, Hezbollaha, Islamskog džihada, hutista i brojnih drugih terorističkih organizacija. Koja ih je uvježbala i naoružala, koja već gotovo pola stoljeća sije kaos i ratove po Bliskom istoku.
Antifašisti su dosljedno uz svaku diktaturu u svijetu, bio to Maduro, Castro, Sloba. Što gori krvolok, to bolje. Intelektualci su potrošili cisterne tinte na blaćenje “ekstremnog desničara” Mileija, slobodarskog profesora i znanstvenika koji je bankrotiranu Argentinu izveo na put uspjeha i oporavka brže nego što se i sam nadao, ali im je surovi i primitivni polupismeni šofer Maduro iz susjedne Venezuele, koji je dio države otjerao u egzil, dio u zatvore, a dio bacio u glad i bijedu, bio baš po mjeri. Naravno, ne pada im na pamet prosvjedovati protiv Islamističke Republike Iran koja ubija tisuće i desetke tisuća ljudi jer prosvjeduju. Antifašizam je samo ljepši naziv za ljubav prema autoritativnim i represivnim režimima, dok god nisu crni nego crveni. A i to je pitanje, jer im i najcrnji fašizam manje smrdi nego zapadna demokracija.
Katine male paranoje
Kako u svakom ludilu postoji sustav, ima ga i u ovom. Sve je to lako objašnjivo. A sve što ste željeli znati o antifašizmu, a niste se usudili pitati, reći će vam Kata Peović. Ona nema nikakvih filtara u glavi u kojoj je Overtonov prozor uvijek širom otvoren za sve ideje, i zato je ona osoba na ljevici koju trebate pratiti i slušati. Ona će vam reći ono što svi drugi na toj strani misle, ali se ne usuđuju javno reći jer, je li, iako na svijetu ne postoji ekstremna ljevica nego samo ekstremna desnica (to su svi koji nisu ljevica), ipak postoje ideje koje izlaze iz okvira prihvatljivog, normalnog ili razumnog: ono što je drugima radikalno, Kati je po mjeri.
Ona je napisala kako “svaki obrazovani i objektivno informirani čovjek može uočiti da prosvjednici, u pravilu, dobivaju podršku imperijalista tek onda kada njihovi zahtjevi idu u smjeru slabljenja onih režima koji su na meti imperijalnih sila. Kada prosvjednici traže radnička prava, socijalnu pravdu i ukidanje eksploatacije, tada podrška imperijalista izostaje, a prosvjede guše ‘demokratske’ policije uz blagoslov tih istih sila”. Nije to samo Kata Peović, to je prevladavajući stav na regresivnoj ljevici. Svi oni pozivaju na prosvjede kad su upereni protiv HDZ-a u Hrvatskoj, kad ih organiziraju “antife”, ali da bi netko prosvjedovao protiv režima u Iranu, u Venezueli, na Kubi? To je sigurno imperijalistička američka ujdurma! Zašto bi itko prosvjedovao protiv vlasti koja je protiv SAD-a, i kakve veze ima ako zemljom hara glad, kakve veze ima ako se ljude ubija ako nisu poslušni, ako nema ni ljudskih ni ženskih prava, kamoli prava njima inače jako dragih homoseksualaca koje u Iranu vješaju na dizalice na glavnom gradskom trgu kad ih nanjuše, a nema baš ni kruha? Fight real enemy!
Borite se protiv pravog neprijatelja, kaže Kata, nisu to vaše mule i ajatolasi, nego zli Amerikanci i još gori Židovi! Ako Iranci prosvjeduju protiv vlasti, sigurno je CIA iza toga! Ma kakvi da bi bili nezadovoljni represijom i bijedom! “Bravo, iranski narode, dajte gas! Pa neće se naftna polja sama predati Shellu, Exxonu i Chevronu”, kaže jedan od tipičnih komentara. Ako nemaju kruha, neka jedu naftu! Jesu li Kuvajt i Saudijska Arabija siromašni zato što su ondje prisutne američke naftne kompanije? I je li Venezuela bogata zato što nisu? No, nije to njima bitno, kao ni broj mrtvih. Ni zrna žita neprijatelju! Ni kapi nafte Amerikancima (na stranu što je SAD pod Trumpom neto IZVOZNIK nafte – dakle imaju vlastite i više nego što im treba i, suprotno uvriježenom mišljenju, ne ovise o uvozu nafte, za razliku od EU-a!).
Vječna mržnja i sumnje u CIA-u
E sad, ako se pitate zašto su komunistici i feministici, borkinji za prava žena Kati bliži islamofašisti koji žene kamenuju ako se ogriješe o šerijat ili prevare muža, i kažnjavaju ih kad izađu na cestu bez pratnje ili nepropisno odjevene, nego žene koje pale cigarete posterima Alija Khamenija (zaštitni znak ove revolucije, tzv. iranski Zippo), žene koje su emancipirane, slobodoumne, na pravom ste putu. Oni ne mogu pojmiti da netko može biti protiv mulokracije, kao što im je bilo nepojmljivo da Hrvati mogu biti protiv komunizma i Jugoslavije. I tada su vjerovali da iza svega stoje neke mračne sile, CIA. Je, istina je, SAD će podržati smjenu mula u Iranu jer su oni, čim su došli na vlast, proglasili SAD “velikim Sotonom” i oteli 400 Amerikanaca iz veleposlanstva, te ih držali zarobljene sve dok bolno nesposobnog Cartera nije naslijedio Reagan i poručio Homeiniju da mu vrati njegove ljude ili će baciti bombu. Onu bombu. Čak je i ludi Homeini shvatio da to nije blef. Ali to ne znači da su to pokrenuli, samo da, kao svatko normalan, koriste priliku.
Stranica Antifašistički front Balkan čak nam besramno tumači kako je Iran zapravo obećana zemlja za žene, navodeći stopu pismenosti žena, stopu “majčinske smrtnosti” od 16 posto koja je navodno manja nego u SAD-u (što god to značilo) i tako dalje. Nabrajaju i olimpijske medalje Iranki, jer zna se da je to pravo mjerilo prava žena, a ne to što mogu biti kamenovane ili što moraju nositi hidžab. Je, istina, iranaske su žene obrazovane, i Trump bi dobro učinio kad bi američke woke–antife sa zeleno–rozom kosom i povodcem u nosu mijenjao za lijepe Iranke, na obostrano zadovoljstvo. Američke liberalke ionako se bore za “pravo” žena da nose burke (što je kao boriti se za pravo psa da bude na lancu) i u biti podržavaju režim u Iranu, dok Iranke ne žele hidžabe ni burke i mrze režim u Iranu. Dakle, takva zamjena imala bi smisla na obostranu korist. Američke feministice napokon bi živjele u državi kakva im se sviđa i kakvu zaprvo zaslužuju, u kojoj bi se mogle boriti protiv američkog hegemonizma i Izraela te, naravno, protiv kapitalizma, uz punu potporu vlasti, a Iranke bi svakako uljepšale Ameriku i dobile ono što žele – slobodu. Uglavnom, poanta je, ženama je u iranskoj mulokraciji bolje nego u mrskoj Americi pod fašistom Trumpom, jer ih ondje mogu ubiti ako pokušaju autom zgaziti saveznog agenta. Više se frke diglo oko tog slučaja nego oko tisuća ubijenih prosvjednica i prosvjednika u Iranu. Nema ovdje podrške zapadnih feministica prosvjednicama i prosvjednicima kakvu je dobivao isključivo muški Hamas! A zašto i bi kad je Hamas, kao i Hezbollah, kao i Islamski džihad, kao i hutisti, kao i brojne druge terorističke organizacije, čedo upravo tog iranskog islamističkog režima? Bez Irana pada i njihov voljeni Hamas, nema više napada iz Gaze na Izrael, možda se i postigne neki mir, a to antife, ljevica i woke Amerika nipošto ne žele.
Vidite, riječ je o savezništvu antifašista i islamofašista zasnovanom na ideji “neprijatelj mog neprijatelja moj je prijatelj”. Ono što veže islamofašiste i antifašiste, iranske mule i zapadne feministice tri su stvari. Prvo je mržnja prema judeokršćanskoj civilizaciji i svemu što ona predstavlja, prema svim njezinim institucijama i uvjerenjima, mržnja prema rimskom pravu, grčkoj filozofiji, kršćanskom moralu. Islamisti je mrze zato što je suprotna islamu i njihovim diktatorskim ambicijama; komunisti je mrze zato što je suprotna marksizmu i njihovim diktatorskim ambicijama.
Potom, tu je mržnja prema demokratskim sustavima, jer je u temeljima kako islamističkih tako i antifašističkih režima autokracija i diktatura. Cilj u oba slučaja opravdava sredstvo, pa bilo to sredstvo i masovno pogubljenje ili slanje u gulag: kad su, uostalom, antifašisti od toga zazirali? Uostalom, nije li upravo terorizam ono što povezuje ljevicu, koja je tijekom “olovnih” sedamdesetih provodila masovni teror u Europi, i islamiste, koji su tu štafetu preuzeli dvijetisućitih? I treće, i islam i komunizam povezuje ideja svijeta u kojem ne postoje ni države ni nacije, već je on jedinstven i uređen prema njihovoj doktrini, odnosno ideologiji. Kad govorimo o islamskoj revoluciji u Iranu, tada Kata sigurno ne bi napisala da CIA stoji iza toga, tada je to bilo iz naroda, autentična pobuna protiv autokrata, čime bi sama sebi skočila u usta i poništila vlastitu teoriju. Samo, tu zapadne antife zaboravljaju što se dogodilo nakon islamske revolucije. U rušenju “američke marionete”, šaha Reze Pahlavija, kojim je narod bio opravdano nezadovoljan, ljevica je ravnopravno sudjelovala uz islamiste, samo da bi ih onog trena kad su zaposjeli vlast i kad im više nisu bili potrebni islamisti, uredno osudili na zatvorske kazne, a neke i pobili. Sad isto pokušavaju ponoviti na Zapadu. Zašto misle da će ovog puta završiti drukčije? Oni možda misle da će se lako riješiti “primitivnih islamista”, ali stvarnost je obrnuta: islamisti će se vrlo lako riješiti njih.
Naši Rafalei bit će moderniji od srpskih
Milanović je seljačina. Krkan. Prije sastanka s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom rekao je kako “nije jasno u čije ime Rutte govori”, a da “govori puno stvari koje on (Milanović) ne podržava”. Dodao je da je glavni tajnik NATO-a “dobrodošao u Hrvatskoj”, no da on nije dužnosnik koji “donosi odluke i raspolaže bilo kakvim novcem”. Bogu hvala pa Milanović isto tako nije dužnosnik koji donosi odluke i raspolaže bilo kakvim novcem. Osim za ručak u Taču o trošku države. Može samo jamrati i raditi državi štetu.
Kao što radi i svojim upornim laganjem o Rafaleima koje je Hrvatska nabavila, a na što mu je Ministarstvo uredno odgovorilo. Od početka on se služi lažima o toj nabavi, i drago mi je da su rekli ono što sam ovdje već naveo. Naši Rafalei, da skratimo, nisu u istoj ligi sa srpskima i nikad neće biti. Njihovi su puno niže, iako su plaćeni tri puta više i dobit će ih tamo negdje za sedam ili osam godina, u najboljem slučaju (Vučić kaže 2028., ali Vučić laže, a rokovi isporuke ne lažu). Da ponovimo gradivo, Hrvatska je dobila najnoviju verziju Rafalea koja je u trenutku kupnje bila raspoloživa. Srbi će dobiti moderniju, ali će naši Rafalei biti nadograđeni već možda i na sustav FR5, koji dolazi 2030., a ne samo na FR4 koji će dobiti Srbi.
O Milanovićevim motivima ne treba puno nagađati, on je neprijatelj Zapada i NATO-a, i tamo to znaju. A prijatelj zemalja kao što je Rusija. I time nanosi neprocjenjivu štetu Hrvatskoj kao članici NATO-a i EU-a. No problem je što ima ogromnu potporu u Hrvatskoj, bilo onih pomalo naivnih koji ga smatraju “zaštitnikom nacionalnih interesa” i “suverenistom”, bilo onih koji razumiju o čemu je riječ, ali u Putinu vide spasitelja Zapada. I jedni i drugi jednostavno su u krivu.
Autor:Marcel Holjevac/7dnevno
