Hrvatska na razmeđu svjetova
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 20 Lipanj 2026 14:56
Diljem suvremenog svijeta niču nova žarišta i napetosti, treći svjetski rat nekako se sporo zahuktava, ali ne posustaje. Naziru se konture suprotstavljenih strana, ali i čudnovata kolebanja. Smještena na razmeđu svjetova Hrvatska ni u jednom od prethodnih svjetskih ratova nije dobro prošla, no sada je po prvi put samostalna država te u poziciji da sama odlučuje
kako će se postaviti u sukobu koji dolazi premda male države nemaju baš velik manevarski prostor. Više događaja u posljednje vrijeme izravno ili posredno tiče se hrvatske pozicije u predstojećem preslagivanju svijeta. Na nedavnom zagrebačkom skupu TradFest, koji su organizirale udruge Vigilare i Ordo iuris, reaktualizirano je pitanje trećeg entiteta u BiH, a to isto pitanje politički relevantnim u Hrvatskoj učinio je istup DP-a, koalicijskog partnera HDZ-a, od prije tjedan dana. Summit Europske unije i zemalja zapadnog Balkana u Tivtu u Crnoj Gori te skandal koji je tom prigodom upriličila Srbija sa stotinjak snagatora sumnjive prošlosti daje naslutiti neke buduće probleme koje bi mogla imati Hrvatska.
Pitanje trećeg entiteta, to jest teritorijalnog ovjerovljenja hrvatske konstitutivnosti u Bosni i Hercegovini, možda je čak i od veće važnosti za državu Hrvatsku nego za same Hrvate u BiH. Naime, bez hrvatskog zaleđa u BiH Hrvatska je vrlo ranjiva i područje južno od Splita u nekim kriznim situacijama može biti ugroženo, a aspiracije susjeda prema hrvatskom moru poznate su. Međutim, teško je znati pokreće li DP pitanje trećeg zbog nadgornjavanja s HDZ-om ili što im je to uistinu bitno, a još teže znati ima li u suvremenom HDZ-u uopće svijesti o važnosti tog pitanja i volje da se beskompromisno zalaži za Hrvate u BiH. Trenutna međunarodna politička situacija možda otvara malu mogućnost da se u BiH nešto promijeni, od Hrvatske i Hrvata u BiH ovisi hoće li ta mogućnost postati izglednijom, no u igri je još puno toga tako da je konačni rasplet jako neizvjestan, ali vrijedi pokušati.
Na Summitu Europske unije i zemalja zapadnog Balkana u Tivtu govorilo se o pristupanju zemalja tzv. zapadnog Balkana Europskoj uniji. Tom prilikom istaknuto je da je Crna Gora najviše odmakla na europskom putu, dok je za Srbiju rečeno da su joj vrata otvorena, ali da i ona sama mora željeti postati članicom Europske unije, što u praksi znači da se od nje traži jasan odmak od Rusije. Treba pozdraviti Plenkovićevo postavljanje Crnoj Gori određenih uvjeta ako želi hrvatsku potporu za pristupanje EU. Među tih osam uvjeta su: obeštećenje logoraša, nastavak rada na pronalaženju cročetrnaestero nestalih iz Domovinskog rata, nastavak procesuiranja ratnih zločina, rješavanje imovinsko-pravnih pitanja hrvatskih obitelji u Crnoj Gori koji su ostali bez svoje imovine, pitanje ploče u Morinju, pitanje imena bazena u Kotoru, kao i pitanje povratka školskoga broda Jadran te , konačno, pitanje granice između naših dviju država. Na tim zahtjevima treba ustrajati jer hrvatski je interes da Crna Gora i Srbija uopće ne uđu u Europsku uniju ili barem da uđu što kasnije premda hrvatski političari deklarativno ponavljaju kako je njihov ulazak i hrvatski interes. Nije jer se na taj način opet stvara neki jugoslavenski okvir u okviru EU, a ''srpski svet'' bi tada u EU imao dva zajamčena glasa.
U tom kontekstu treba spomenuti znakovitu hrvatsku šutnju na ponovljeni poziv novog mađarskog premijera da se pridruži Višegradskoj skupini. Analitičar Davor Gjenero to objašnjava činjenicom da je Višegradska skupina bliža SAD-u, a Plenković pak Bruxellesu. Osobne sklonosti su jedno, a državni interesi nešto sasvim drugo. Priključivanjem Višegradskoj skupini Hrvatska bi dobila na značenju u samoj Uniji i na određeni način napravila dodatni korak u udaljavanju od Balkana i prokletstva bivše države, a u obrambenom smislu i nepouzdana Amerika pouzdanija je od Bruxellesa. Gjenerovoj opasci ja bih dodao i jednu bojazan, naime ako Hrvatska ustraje u odbijanju Višegradske skupine, bojim se da tu ne će važan čimbenik biti samo sklonost Bruxellesu, nego i stanoviti sentiment prema bivšoj državi, mutna želja da se ostane u balkanskom zagrljaju.
Damir Pešorda
