HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Semina Lončar i Mladić: Kako Hrvatska financira udruge koje relativiziraju zločine

Semina Lončar, CERD i objave o Mladiću otvaraju pitanje odnosa prema Hrvatskoj i Domovinskom ratu

Ratni zločinac Ratko Mladić u Srbiji pokopan uz vojne počasti - HRT

Postoji samo jedan, Srbi kao žrtve, Hag kao instrument, Srebrenica kao ‘zločin, ali ne genocid’, Mladić kao vojnik, a ne ubojica. I treće, ritual. Sprovod je najsnažniji politički jezik, jer ne traži argument. Tisuće ljudi, vojnici, patrijarh, zastava, plotun, to je kolektivno tijelo koje kaže ‘ovo je naš čovjek’.

Hrvatska politika uvijek je bila razjedinjena, a u posljednja tri saborska saziva pretvorila se u bitku protiv HDZ-a. Glavni predvodnici te bitke su Zoran Milanović i Most. Pojavljuju se tu još neki igrači, pogotovo oni koji bi lovili u objema barama, onoj lijevo-liberalnoj i onoj tzv. desnoj. Predvodnik cijele priče je Zoran Milanović, a sada svima postaje jasno da mu pomažu i lažni suverenisti pod nazivom Most.

U Srbiji uz vojne počasti pokopan ratni zločinac – – Zmaj – s nama uz  najnovije vijesti.

Euforični doček u Beogradu i šokantne slike ispraćaja posmrtnih ostataka nedavno preminulog „genocidnog manijaka“ (ABC News) i „bosanskog krvnika“ (NYTimes), uz najviše vojne i crkvene počasti, zapanjile su civilizirani svijet. Istodobno stižu upozorenja da slavljenje ratnog zločinca generala Mladića, osuđenog na doživotni zatvor, kao nacionalnog heroja ne bi trebalo ignorirati ni olako shvaćati.

Nesumnjivo je da je Bruxelles izdao Plenkovića kao vrlo poslušnog suradnika, a izdaja je po meni temeljita. Kada vidite Macrona kako gotovo strastveno grli Vučića u Parizu, ta je fotografija nevjerojatna. Pazite, Francuska je strateški partner Hrvatskoj. Ima li većeg cinizma od toga?

Vučić nakon sastanka s Macronom tvrdi: Beograd konačno dobija metro,  razgovarali smo i o NIS-u

Čude se Emanuelu Macronu, a on je prije 10-ak godina sam priznao da je pobornik politike Françoisa Mitterranda koji nije skrivao naklonost prema Srbiji. Mi smo se politički zapravo vratili na početak devedesetih, u vrijeme prije same agresije. Ovom porukom EU oko Ratka Mladića zapravo govore da Hrvatsko članstvo u EU nema nikakvo značenje za njih i da im praktično svejedno ako Srbija pokuša neku novu agresiju 

Ljeto je kalendarski prošlo, a javnost je opravdano vjerovala da su naši vatrogasci konačno otišli na zasluženi odmor. No stvarnost na jadranskoj obali ponovno nas je demantirala. U svega desetak dana svjedočimo nizu relativno velikih požara, od kojih su mnogi buknuli na potpuno nepristupačnim mjestima.

I sad, kad napokon, nakon svih "istorijskih" akrobacija, imamo svoju državu, međunarodno priznatu i afirmiranu, javljaju se po tko zna koji puta naši usahli jugovići koji nikako ne mogu prežaliti gubitak svoje voljene Juge. Kad nemaju snage i hrabrosti da prosvjeduju za povratak svoje Juge, prosvjeduju tobože za zaštitu prirode u Lici!

Kada nastavnici postanu LGBTQ predatori koji ciljaju djecu – Vijesti –  Logično

Dok se ovih dana u Dubrovniku na kongresu konzervativaca raspravlja o obitelji, demografiji i budućnosti Europe, možda vrijedi postaviti još jedno, dublje pitanje: jesmo li uz demografski problem izgubili i jasnu predodžbu kakvo društvo želimo graditi i kakve uzore nudimo svojoj djeci?

U Dubrovniku se održao treći Kongres obitelji u organizaciji Stranke europskih konzervativaca i reformista (ECR), koji je okupio predstavnike konzervativnih i suverenističkih stranaka iz više od 20 zemalja Europe i Sjedinjenih Američkih Država, među kojima je bilo i poznato sportsko lice.

Tko pali vatre od Iloka do Dubrovnika?

Pin It

Povijest je neshvatljiva ako ju ne promatramo kroz metafiziku. Ona se danas ne predaje na fakultetu uz povijest, spominje se uz filozofiju, ali nekada je postojala na zagrebačkom Filozofskom fakultetu  katedra koja se zvala filozofija povijesti. Ukinuta je po „oslobođenju“, a u vrijeme NDH predavao ju je dr. Julije pl. Makanec koji je smaknut 7. lipnja 1945. u četrdesetoj godini života.

Metafizika ne uživa osobiti ugled u današnje vrijeme niti kanimo o tome opširno govoriti. Spominjemo ju kao prostor uma i zaumlja koji postoji tisućljećima i ponekad nam padne na um kad se uhvatimo razmišljati o neobjašnjivim silama koje se nadnose nad naše male živote i vitlaju njima i u ratu i u miru. Držimo se za Božju ruku kako bi opstali i shvatili povijesne strahote koje su neobjašnjive običnom normalnom čovjeku koji ima savjest i pamćenje.

Užasnuti požarima koji ove 2026. godine haraju Hrvatskom, a započeli su 1971. u nekom zlom redoslijedu, obećani onim spaljivanjem lutaka Savke i Mike i povika rulje: ovako ćete svi gorjeti!, danas se sjećamo mnogih koji su svakako bili izazvani namjerno i to na svečane dane koje slavimo kao narod i vjernici. Sjećamo se naših proslava na otoku Braču u malom Sumartinu, naših fijera, kad su se baš na taj dan uoči Domovinskoga obrambenoga rata počeli pojavljivati požari. Redovito se zapali uvečer kad padne mrak pa su izbezumljeni ljudi kretali u obranu kuća i maslinika ne razmišljajući o pogibli. Tko nam je to palio?

Razmjeri požara pojačani su nakon DOR-a, sve više i sve bezočnije jer nikada nismo čuli da je netko kažnjen zatvorom za podmetanje požara. Javilo bi se stidljivim glasićem na vijestima kako su osumnjičeni i privedeni neki sumnjivci, ali nikada se nije saznalo tko su ti mali demoni ni kakvu su kaznu dobili za to zlo koje čine.

Ojunačeni nekažnjavanjem dežurni palikuće podmetnuli su jedan od najstrašnijih požara 2017. kad je ruka kakva nakazna metafizičkoga bića kanila spaliti Split. Silna su sredstva uložena u gašenje; opustošena su se polja, maslinici i vinogradi oporavljali dvadeset godina, a dotle se sivi pepeo i crna spaljena debla sablasno širila. Spaljeno je i kamenje požarkoje se mrvi i ruši kad kiše isperu spaljenu zemlju, što ovoga trena prijeti Omišu i okolnih prostora. U ovom strašnom požaru kod Omiša ima ranjenih, mrtvih i još nije postavljena krajnja bilanca. O propasti cijelih obitelji da ne govorimo.

U ovome trenutku saznajemo iz javnih glasila, ali ne HRT!, da su to četiri osobe srpske nacionalnosti, od kojih su dvije u procesima oko krađe, a ženska osoba je Srpkinja udana za Poljaka. Izjave su odmah spomenule alkoholiziranost osoba, što bi trebala biti olakotna okolnost? po nekom običaju. Popili pa se zabavljaju. Čini se da će i lopovski dosje dvojice palikuća biti također olakotna okolnost, jer, eto, to su ionako neke bitange koje nisu politički obrazovane! Rade to zbog alkohola i ludosti. Nema tu mogućnosti dokazati namjeru ili terorizam. I bojimo se da će biti kao i prije: slučajno su potpalili desetak požara, igrale se delije nasred zemlje Hrvatske.

Onda se pitamo kako postupiti u ovom slučaju koji se ponavlja svake godine, samo nisu uhvaćeni in flagranti. Osoba koja je ugledala počinitelje, bolje da se pritaji, imaju oni načina da se osvete.

A sve je ovjereno ( to je njihova navika da „overavaju“ kao na Ovčari) podrškom Vučića koji poručuje nekidan da je ovo njihovo „poluvreme“, mi ustaše svoje smo završili Olujom.

Naši spisatelji po raznim novinama i portalima ponekad zabrazde u zemlju nigdjezemsku – ne bi se šteli nikome zameriti. Oni pravdoljubivi nagaze najslabijega i nevažnoga u „beočugu“, a to je u ovo vrijeme jadni Dabro. Čas je bećar, čas uvaženi saborski zastupnik, čas ugrožavatelj djece, čas ljubitelj klanja ljudi, čas pjevač poganih pjesama o Poglavniku, čas nepismeni ljubitelj pušaka. Njegova profinjena duhovnost izjavila je: „Sa zlom nema razgovora, u zlo treba pucati!“ Ispalo je da je to dokaz Dabrine strašne i sramotne metafizičke sadržine unutar lubanje i duše, te se, jdinače duhoviti i obrazovani, B. Beck obrušio na Dabru: “ …stavljanje pod zapovjedništvo mrtvog Poglavnika da bi se ubijali živi ljudi, u ime očuvanja granica Hrvatske i vlastitog tijela – što je za Dabru jedno te isto - svakako se ubraja u najveće zamislivo mračnjaštvo.(!!!) Ali potajna nada da će postati glasnogovornik cijelog naroda, da više ne će biti samo Hitler iz našeg malog sokaka, Dabri se ne će ostvariti. Ako ste Dabro, za sve probleme imate samo dva rješenja: pušku i harmoniku“.  (Narod.hr, 16. kolovoza 2026.)

Svakako da se duhovnom krajobrazu samoga nesretnoga Dabre ne treba diviti, dosegnuo je svoje moguće u kojem ima i dobroga i lošega. Njegova dilema puška-harmonika dovoljno je uska i neatraktivna, ali ipak nije posve krvoločna ili kako kaže pisac Beck mračnjaštvo! Ta riječ svakako ne spada u značaj Dabre iz sokaka. Ako Dabro kaže da na zlo treba pucati, možda mu dopustimo da misli na obranu u ratu, na primjer. Možda ima pravo i na takvo razmišljanje.

Zanimljivo je bilo i slučajno poklapanje ovoga zapisa o Dabri s datumom 16. kolovoza 1991. u selu Pecki. Toga dana ubili su Srbi četvoricu ljudi –  tri pričuvna policajca i jednoga civila koji su došli nahraniti stoku. Najprije su ih nastrijelili, potom mučili rezanjem tijela a onda dokrajčili sjekirama. Ivanu Bugarinu su izvadili srce… Znaju se imena, optuženi su za zločin četvorica četnika, a onda je Državno odvjetništvo 2010. odustalo od optužbe! Isti zločin dogodio se 14. kolovoza u Kraljevčanima  –  deset ljudi, Graberju, Majskim Poljanama, Pranjvoru, Dragotincu, Joševici, Novom Selu Glinskom i još 800 sela… i još… Pohodila sam i selo Sotin gdje se događalo isto i gdje su sjekirama dovršavali poslove naši Srbi i uvezeni četnici, ili obratno, svejedno. Molile majke i očevi, didovi i bake neka nam samo kažu gdje su bacili sudnjihova tijela. Molio dida Hodak iz Sotina dok me držao za ruku, kao da ja mogu nešto pomoći, neka meni kažu gdje je njegov unuk, samo su ruku i nogu našli… ali nisu kazali.

Ne znam kako bi se odgovorilo na to zlo, harmonikom ili puškom? Što kažete Vi kolega Beck? Možda je naš junak Dabro mislio na te slučajeve?

Nemoguće je zaboraviti kako je Državno odvjetništvo odustalo od optužbe 2010. godine. ODUSTALO!

Kažu statistike da je ove godine 2026. bilo preko 8800 požara u Hrvatskoj! Nisu to samo požari uz more, sada su im se pridružili i oni kod Vukovara, Iloka, takvih zelenih prostora, vlažnih i močvarnih gdje nikada požari nisu harali. Sve slučajno, pijana roda logorovala s čapljom pa slučajno zapalile.  

O, gorka je ova šala, gorka kao i svakodnevne laži i objašnjenja, gadna kao lice Pupovca koji je već okrenuo stvar naglavačke –  palitelje našao u našim portalima i jadikovkama stradalih koji znaju tko pali ove vatrice od Iloka do Dubrovnika.   

                                                                    Nevenka Nekić/hkv.hr

Login Form