Prisjećanje na Titine dane u Fažani

Detalji

Objavljeno: Petak, 31 Svibanj 2019 15:55

fShare

Tweet

Na facebook stranici SFR Jugoslavija zemlja bratstva i jedinstva, koju prati 33.721 ljudi, a sviđa se njima 33.442, pronašla sam jedan zanimljiv tekst, sa Titovih dana u Fažani, koji razotkriva nepoznavanje funkcioniranja tadašnje države i samim time idealiziranje života u njoj

(https://www.facebook.com/pg/yugoslavija.yu/posts/?ref=page_internal). Živeći u  tom svom neznanju,  ljudi nisu trebali voditi računa o mnogim životnim problemima, jer je Partija mislila umjesto njih, propisivala životna pravila, životne vrijednosti i način života. A čovjeku je najlakše da ga netko vodi kroz život, bez da on puno razmišlja i traži rješenja.

Mnogi ne znaju da je Fažana, malo ribarsko mjesto na jugu Istre, nasuprot otočja Brijuni, bila i luka iz koje se polazilo na Brijunsko otočje. Za vrijeme bivše državne tvorevine,  propale Jugoslavije J. B. Tito često je boravio na Brijunima. Obično bi sletio u puljsku zračnu luku i autom dovezao do Fažane, pa vojnim brodom na Brijune. U Fažani su stanovali većina zaposlenika na Brijunima i vojno osoblje koje je radilo na osiguranju akvatorija, Otočja i tadašnjeg predsjednika J. B. Tite. Tako je Fažana slično kao i Kumrovec počela turistički valorizirati Tita kao brend. U tu svrhu Turistička zajednica općine Fažana i Društvo Josip Broz Tito, organiziraju Titove dane u Fažani, za koje objašnjavaju da je manifestacija sa ciljem očuvanja uspomene na boravak Josipa Broza Tite u Fažani. Međutim, kako u Hrvatskoj, još uvijek ima ljudi koji ne mogu prežaliti bivšu državnu tvorevinu, ta manifestacija okuplja  yugonostalgičare, ljevičare i yugofile, većinom poodmakle životne dobi, ali i radoznalce.

Na izložbi povodom Titovih dana bio je i sljedeći tekst u kojem se Tito kao ispričava narodu. Jeftin politikantski tekst koji se lako može pobiti po svim točkama.

• Ispričavam se što smo gradili tvornice, škole i bolnice, a ne crkve. - U toj je rečenici izražena jasna netrpeljivost i mržnja prema vjeri, koja se i očitovala u bivšoj Jugoslaviji sustavnim progonom Katoličke Crkve, progonom i ubojstvima svećenstva i vjernika. Malo je tvornica izgrađeno u bivšoj državi. Uspostavom nove vlasti s Komunističkom partijom na čelu, izvršena je konfiskacija privatne imovine putem nacionalizacije i agrarne reforme Zakonom o nacionalizaciji iz 1946. i 1948. godine, izvršena je nacionalizacija privatnih poduzeća u 42 gospodarske  grane; od rudarstva i metalurgije, brodogradnje i automobilske industrije, industrije poljoprivrednih alata, trgovine, prehrambene industrije, bankarstva, transporta i prometa i dr. Nacionalizacijom  je obuhvaćena je sva pokretna i nepokretna imovina kao i imovinska prava koja su pripadala privatnim poduzećima. A zatim je uslijedila  i druga nacionalizacija imovine u građanskom vlasništvu, 1958. godine, a odnosila se na najamne zgrade i građevinsko zemljište.

Agrarna reforma bila je od 1945. - 1948: 23. kolovoza 1945. godine,  u privremenoj Narodnoj skupštini DF Jugoslavije izglasan je Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji, pa je tako stvoren i pravni okvir za preseljenje više od 240 tisuća ljudi na cijelom području tadašnje Jugoslavije. Zemljište je oduzeto velikim posjednicima i imućnim seljacima, ali su uzeta i zemljišta banaka, protjeranih  Nijemaca, crkvena zemljišta i druga. Zemlja je podijeljena seljačkim radnim zadrugama, državnim dobrima, a samo oko polovicu dobili su siromašni seljaci, koji su " vlakom bez voznog reda "kolonizirani u Slavoniju, Baranju i Vojvodinu gdje su dobili kuće i zemlju od oko 150.000 Nijemaca koji su morali napustiti te krajeve.

Popis hrvatskih tvornica koje je Tito oteo privatnim vlasnicima

Tvornice koje nisu izgrađene u Jugoslaviji, već su nacionalizirane i pokrenute kao državna, odnosno društvena imovina. Evo popisa s godinama osnivanja tvrtki:

Belišće, Belišće (1884.); Koestlin, Bjelovar (1905.); Čakovečki mlinovi, Čakovec (1893.); Čateks, Čakovec (1874.); Međimurska trikotaža, Čakovec (1923.); MTČ, Čakovec (1923.); Vajda, Čakovec (1911.); Belje, Darda (1911.); Dalit, Daruvar (1905.); Daruvarska pivovara, Daruvar (1893.); Pamučna industrija, Duga Resa (1884.); Dalmacija, Dugi Rat (1908.); Đakovština, Đakovo (1921.); DIK, Đurđenovac (1895.); Karlovačka pivovara, Karlovac (1854.); KIO, Karlovac (1903.); Lola Ribar (osnovana pod imenom Tulić Mlin), Karlovac (1932.); Cemex, Kaštela (1904.); TOP, Kerestinec (1922.); Podravka, Koprivnica (1934.); Brodogradilište Kraljevica (1729.); Mlinar, Križevci (1903.); Cetina, Omiš (1930.); Drava tvornica žigica, Osijek (1856.); Kandit, Osijek (1920.); Karolina, Osijek (1909.); Osječka pivovara, Osijek (1856.); Saponia, Osijek (1894.); Tvornica šećera, Osijek (1905.); Gavrilović, Petrinja (1690.); IGM Ciglana, Petrinja (1920.); Sardina, Postire (1907.); Zvečevo, Požega (1921.); Brionka, Pula (1942.); Brodogradilište Uljanik, Pula (1856.); Istra cement, Pula (1925.); Brodogradilište 3. Maj (osnovano pod imenom Kvarnersko brodogradilište), Rijeka (1892.); Torpedo, Rijeka (1853.); Tvornica papira, Rijeka (1821.); Viktor Lenac, Rijeka (1896.); Mirna, Rovinj (1877.); Tvornica duhana Rovinj, Rovinj (1872.); Div tvornica vijaka, Samobor (1884.); Segestica, Sisak (1918.); Željezara Sisak, Sisak (1938.); Ciglana IGM, Sladojevci (1900.); Đuro Đaković (osnovana pod imenom Prva jugoslavenska tvornica vagona, stojeva i mostova), Slavonski Brod (1921.); Brodosplit, Split (1931.); TAL, Šibenik (1937.); TEF, Šibenik (1897.); Brodotrogir, Trogir (1922.); Metalska industrija, Varaždin (1939.); Mundus, Varaždin (1892.); Varteks, Varaždin (1918.); Jadranka, Vela Luka (1892.); Zdenka, Veliki Zdenci (1897.); Dilj, Vinkovci (1922.); OPECO, Virovitica (1896.); TVIN, Virovitica (1913.); Pik, Vrbovec (1938.); Borovo, Vukovar (1931.); Maraska, Zadar (1768.); Badel, Zagreb (1862.); Cedevita, Zagreb (1929.); Chromos, Zagreb (1920.); Croatia osiguranje, Zagreb (1884.); DTR, Zagreb (1914.); Dukat, Zagreb (1912.); Elka, Zagreb (1927.); Franck, Zagreb (1892.); Gradske pekare Klara, Zagreb (1909.); Gredelj, Zagreb (1894.); INA, Zagreb (1882.) *- zapravo nastala 1964. iz Kombinata za naftu i plin, a koji je nastao državnom krađom i spajanjem triju rafinerija: riječke (osnovana 1882.), sisačke (1927.) i zagrebačke (1927.); Jadran, Zagreb (1930.); Jamnica, Zagreb (1828.); Katran, Zagreb (1890.); Končar, Zagreb (1921.); Kraš (osnovan pod nazivom Union), Zagreb (1911.); Lipa Mill, Zagreb (1907.); Medika, Zagreb (1922.); Pastor, Zagreb (1930.); Pliva, Zagreb (1921.); Prvomajska, Zagreb (1936.); TEŽ, Zagreb (1929.); TOZ-Penkala, Zagreb (1937.); Tvornica duhana, Zagreb (1817.); Zagrebačka banka, Zagreb (1914.); Zagrebačka pivovara, Zagreb (1892.); Zvijezda ulje, Zagreb (1916.); Karbon, Zaprešić (1932.)

Tvornice nisu titoisti gradili, nego "naslijedili" nacionalizacijom. Veoma mali broj je izgrađen kao potpuno nove tvornice i to su se pokazale kao promašene investicije. Navest ću samo neke; Koksara u Bakarskom zaljevu, Tvornica Glinice kod Obrovca, Silkapor u Kačaniku na Kosovu... I na koji način su se gradile tvornice, ceste i pruge, iskrcavao ugljen? Radnim akcijama mladih, koji su se morali odazvati, kada ih se pozvalo. Kasnije 70-ih godina uplatom zajmova, gradile su se autoceste i Tunel Učka!

U Puli  su konkretno bile dvije Bolnice, civilna i vojna izgrađene još za vrijeme Austro-ugarske. a nova se još uvijek gradi kao nastavak Rodilišta i ginekologije, koje je izgrađeno 1979. godine  sredstvima samodoprinosa građana Pule. 1989 godine počela je izgradnja zgrade Dijagnostike i Radiologije isto sredstvima samodoprinosa građane tadašnje puljske općine.

Bolnice i škole građene su iz sredstava samodoprinosa.Referendumom su se građani izjašnjavali da pristaju od svoje plaće izdvajati  2 i više posto za izgradnju tih objekata. To znači da su sami građani bili investitori i gradili potrebne škole i bolnice, a ne da je Tito za to zaslužan.

• Ispričavam se što smo razvijali industriju, a nismo otvarali strane šoping centre - E ovo je doista primjer mentalne manipulacije, koja je više nego smiješna, ustvari jadna. Razvijali su industriju, na već postojećim tvorničkim objektima, jer se morao pratiti tehnološki napredak proizvodnje inače se proizvodi nisu mogli izvoziti. A što se tiče šoping centara, smijem se na sav glas!! Okupirali smo sve šoping centre po Trstu, Gorizi, Grazu i Klagenfurtu kupujući sve one artikle kojih u Yugi nije bilo: ulje, kavu, deterdžente, tone toalet papira, odjeću, obuću pa čak i dječje pelene, jer ih u Yugi uopće nije bilo (zvali smo ih pelene gaćice) A da ne spominjem nestašicu benzina, vožnju par-nepar! I da se ne vraćam u 50-e godine, na točkice i bonove, što je još gore, jer tada nismo imali drugu soluciju, odnosno kupovanje preko granice, jer preko granice nije se moglo, ne do sredine 60-tih kada je zbog nezaposlenosti preko milijun ljudi otišlo trbuhom za kruhom. Pa  zapitajte se čemu nestašica svega i svačega, kada je Yuga imala  moćnu industriju koja proizvodi gomilu toga i opskrbljuje stanovništvo? Pa čemu onda šverc-komerc ako država ima moćnu industriju koja sve proizvodi pa nema potrebe  donositi ništa iz Trsta, Graza ili Ancone?

• Ispričavam se što smo lopove i kriminalce slali na robiju,a ne u skupštine. - Ova rečenica je potpun promašaj! Da piše bez onog dodatka, slati samo "na robiju", mogla bih se suglasiti, ali sa onim dodatkom "u skupštine" pokazuje totalni deficit u razumijevanju demokracije , demokratskih izbora i formiranje vlasti. Dakle u skupštinu se "šalju" zastupnici izabrani na demokratskim i slobodnim izborima. Ako birači biraju jednu stranku 28 godina, a znaju da su ih ljudi, političari iz te stranke prevarili i opljačkali onda su sami sebi izabrali vlast i sami su si krivi što ih ti isti političari varaju, uništavaju poduzeća , kradu i ostavljaju bez radnih mjesta. Narod ima vlast kakvu  je sama izabrao!

• Ispričavam se što smo razvoj države temeljili na radnicima i seljacima, ne na švercerima i lopovima. - Još jedan "biser" komunističkog rječnika. Razvoj države ne nose radnici i seljaci!  Razvoj države temelji se na intelektualnoj eliti, njenom znanju, poznavanju napretka znanosti i tehnologije. Radnici i seljaci primjenjuju ono što intelektualci  izume i patentiraju u procesu proizvodnje. Koji je to bio razvoj kada je 1966. godine pod svojevrsnim „blagoslovom“ tadašnje socijalističke države, masovno dopušten odlazak radnika i seljaka na rad u inozemstvo. SFRJ je potpisala međudržavne sporazume sa Austrijom, Francuskom i Švedskom o privremenom radu njenih državljana u tim zemljama, dok je istovjetni sporazum s Njemačkom potpisan dvije godine kasnije. Ovi ugovori su bili od velike povijesne važnosti, jer ne samo da su pokazali ogromnu potražnju u spomenutim državama za radnom snagom iz jugoistočne Evrope, već su predstavljali i svojevrsno „priznanje“ jugoslavenskih vlasti da su tih godina ljudi masovno napuštali zemlju iz egzistencijalnih razloga. Gdje se tu vidi razvoj zemlje na temelju radnika i seljaka, kada je prema prvom popisu 1971. godine izvan zemlje bilo oko 671.000 ljudi, a na kraju sedamdesetih više od milijun ljudi.

Kada je bilo više švercera, nego 70-ih i 80-ih godina. Švercalo se na tone traperica, športske obuće i odjeće. Lopova je bilo uvijek i bit će. Kao da nije bilo ispitivanja porijekla imovine,zbog direktora i šefova koji su se prekomjerno obogatili u Jugoslaviji?

• Ispričavam se što smo javnim novcem priuštili besplatno liječenje i školovanje, a ne vile, jahte i helikoptere kumovima i rođacima. - Nije se javnim novcem plaćalo besplatno liječenje i školovanje, već su za zdravstveno , mirovinsko osiguranje i školstvo izdvajali svi zaposlenici od svojih plaća, odnosno tada osobnog dohotka. Plaća se kao što svatko treba znati i tada i sada sastoji od bruto i neto dijela. Neto dio je onaj koji dobijemo na ruke ili na naš tekući ili žiro-račun , a sa doprinosima, porezima  i prirezima koji idu u određenim postocima čini bruto plaću.

Evo kako izgleda jedan primjer obračuna plaće;

• Osnovni osobni odbitak iznosi 3.800,00 kn

• Osnovica za uzdržavane članove i djecu iznosi 2.500,00 kn

• Koeficijenti za djecu:

• za 1. dijete - 0,7

• za 2. dijete - 1

• za 3. dijete - 1,4 itd.

• Koeficijenti za svakog uzdržavanog člana (0,7)

• Koeficijenti za djelomičnu invalidnost - 0,4 a za 100% invalidnost 1,5

• Porezni razredi za stope poreza:

• 24 % - osnovica do 30.000,00 kn (za 2018. je do 17.500,00 kn)

• 36 % - osnovica sve više od 30.000,00 kn (za 2018. je iznad 17.500,00)

• Stopa doprinosi na plaću:

• Doprinos za obavezno zdravstveno osiguranje - 16,5% (za 2018. je 15%)

• Doprinos za zaštitu zdravlja na radu - ukida se u 2019. godini (za 2018. je 0,5 %)

• Doprinos za zapošljavanje - ukida se u 2019. godini (za 2018. je 1,7 %)

• Umanjenje predujma poreza za 50 % - za djelatnike koji imaju prebivalište ili boravište na području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u I. skupinu po stupnju razvijenosti prema posebnom propisu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske i na području Grada Vukovara utvrđenog prema posebnom propisu o obnovi i razvoju Grada Vukovara

• Umanjenje osnovice za obračun doprinosa NA plaću za 50% - za djelatnike koji imaju ugovorenu minimalnu plaću

Prema tome nije bilo ništa besplatno, samo što nitko nije vodio računa o odnosu bruto i neto plaće, pa ga onaj bruto dio nije ni interesirao.

Vile , jahte i luksuzne automobile imali su svi direktori i partijski funkcionari! Eto kako brzo nastupi sinkopa po potrebi politikantstva, kada treba na brzinu nešto zaboraviti!

• I na kraju se ispričavam, što smo svima priuštili ljetovanja u javnim odmaralištima, a ne ovrhe i deložacije - Niste svima mogli priuštiti  ljetovanja, nego samo djelu radnika u poduzećima koja su imala svoja odmarališta i koja su mogla izdvojiti po pozitivnom poslovanju u Fond opće namjene, u kojem su se planirala sredstva za te namjene. U fondu opće namjene planirala su se sredstva za sportske aktivnosti, za donacije i za putovanja, odnosno ljetovanje ili zimovanje, posmrtna pomoć za poginule radnike i pomoć na upit. A ovrhe i deložacije jesu djelomično posljedica lošeg zakona i loše sudske prakse, ali svatko treba odgovorno raspolagati svojim financijama i ne trošiti više nego što može pokriti iz svojih primanja. Po pitanju blokada najviše ih ima blokiranih od strane banaka po stambenim kreditima i  kreditima za automobile. a zatim slijede računi za režijske troškove koji nisu na vrijeme plaćeni. Najteže je radnicima koji rade a ne dobivaju plaću, i onima koji su ostali bez posla zbog loših politika i propadanja poduzeća uslijed  lošeg upravljanja.

Lili Benčik/hrvatski-fokus.hr

• Prethodno
• Sljedeće