Aleksandar Ranković se skriva u HDZ-u i traži "narodnog" neprijatelja

Detalji

Objavljeno: Utorak, 07 Svibanj 2019 15:08

fShare

Tweet

Čini se da su sadašnji euro-čelnici HDZ-a puno više skloni komunističkim metodama, pa čak i zaključak cijele ove komesarske udarne operacije može biti da se Aleksandar-Leka Ranković doista skriva u glavama nekih čelnika HDZ-a, a to je i adresa na koju bi u svojim pamfletima mogao upućivati kurir Mirko Galić

Svi koji su pročitali nedavni pamflet o Milijanu Brkiću iz pera uglađenog i tolerantnog diplomate sa europskim nazorima, ostali su uvelike iznenađeni. Čuđenje nije bilo posljedica samo niza netočnosti i pomaknute partizanske fantazije, nego su građani još više začuđeni što se vrh HDZ-a očito pokušava služiti represivnim metodama komunističke partije.

Uspoređivati bilo kojeg hrvatskog branitelja sa velikosrpskim ideologom i začetnikom komunističkog terora Aleksandrom Rankovićem je toliko nepristojno da ustvari više govori o mentalnom stanju navedenog novinara i panici njegovih nalogodavaca koji su se odvažili na ovakvu kurirsku udarnu akciju.

Aleksandar Ranković je ikona srpskog nacionalizma i utemeljitelj strahovlade jugoslavenskih tajnih službi komunističke represije (OZNA, UDBA), kojima je izravno ili neizravno upravljao gotovo dva desetljeća. U politiku je krenuo kao mladi SKOJ-evac i postao glavni promicatelj velikosrpskih interesa. Prema službenim izvješćima o represiji nakon drugog svjetskog rata, Ranković se 1951. godine hvalio da su njegove službe eliminirale oko 570.000 narodnih neprijatelja, od čega većinu Hrvata i Albanaca. Na tome se nije zaustavio nego je njegova služba u progonu hrvatske emigracije počinila više ubojstava nego KGB i ostale istočne službe promatrano po omjeru na broj stanovnika. O kulturnoj razini Rankovića dovoljno govori podatak da je njegov čuvar kao oružje za pojasom najradije nosio bič za stoku, kojim je inače bio vrlo spretan još iz čobanskih dana. Ranković je od tajnih službi napravio vlastiti servis kojim je stvorio u uvjete za instaliranje velikosrpskih kadrova na sve značajne funkcije i stvorio uvjete za dolazak jednog Slobodana Miloševića.

O tome dovoljno govori sljedeći zaključak istražne komisije: "Državna sigurnost zadržala je svoju zatvorenost i posebno rukovodeće mesto i u samom resoru unutrašnjih poslova. Ona je ostala čvrsto centralizirana organizacija a vertikalna povezanost po svim pitanjima svela se na vrhu na jednog ili dva funkcionera. Ona je kao organizam postupno izolirana od bilo kakve društvene kontrole. Stvoren je jak i glomazan aparat u centrima republika, a još više u Saveznom sekretarijatu. Svi pokušaji da se to smanji i svede na pravu meru ostali su bez značajnijih rezultata. Stalno je pothranjivano uvjerenje da je ova služba u stanju da daje sud o svim društvenim problemima"

Uspoređivati hrvatskog branitelja i potpredsjednika Sabora sa takvom velikosrpskom ikonom je doista neobična pojava u hrvatskom novinarstvu. Ako je za potrebe politike moguće objaviti ovakav pamflet protiv visokog dužnosnika, što bi mogao očekivati bilo koji hrvatski građanin koji bi izrazio neko svoje mišljenje koje se ne uklapa u viziju nekih figura HDZ-a koje su očito impresionirane proleterskim komandantima.

Iz novinarskog pamfleta punog neistine i konstrukcija, jedino što smo saznali je da se neki u HDZ-u doista poistovjećuju sa komunističkom partijom i maštaju o maršalima i šefovima KPJ, iako sa premalo preferencijskih glasova. Ovdje je zanimljiva i okolnost da koliko se god prethodna vlada SDP-a trudila napadati Milijana Brkića, nikada nisu otišli toliko daleko da bi ga uspoređivali sa velikosrpskim ideolozima. Čini se da su sadašnji euro-čelnici HDZ-a puno više skloni komunističkim metodama, pa čak i zaključak cijele ove komesarske udarne operacije može biti da se Aleksandar-Leka Ranković doista skriva u glavama nekih čelnika HDZ-a, a to je i adresa na koju bi u svojim pamfletima mogao upućivati kurir Mirko Galić.

Ako kurir Mirko Galić traži nekog domaćeg političara kojeg želi usporediti sa Rankovićem, možda ga je mogao pronaći u raznim političarima koji su stranim obavještajnim službama davali transkripte prvog hrvatskog predsjednika, svjedočili na stranim sudovima protiv vlastite države za račun velikosrpskih interesa, uvodili ćirilične natpise na policijskim postajama, batinali veterane u crkvi sv. Marka, surađivali sa engleskim službama u progonu generala Gotovine radi blokiranja ulaska u EU, štitili bivše čelnike UDBE od izručenja Njemačkoj ili se provodili sa Vučićem u Bačkoj Palanki na obilježavanju srpskih poraza. Takve aktivnosti bi Ranković očekivao od svojih nasljednika. Ne možemo pronaći niti jedan tekst Mirka Galića da je ovakvim epitetima krasio nekog od političara lijevih nazora.

Možda niste znali da je unuka Aleksandra Rankovića također novinarka kao i Mirko Galić. Zove se Anja Ranković i u nekim medijima je izjavila da jednostavno ne razumije vijesti (cit. "vesti prosto ne razumem") pa se bavi lakim estradnim temama i tračevima o manekenkama. Po tim karakteristikama je očito da Mirko Galić ima više sličnosti sa nekim članovima obitelji Ranković. Njegovi novinarski radovi ustvari i jesu na razini pionirskih bombaša kakvi se čvrsto drže Rankovićevog naslijeđa.  

Ako je u ovoj kurirskoj akciji novinar eventualno htio pronaći nekog narodnog neprijatelja za usporedbu sa Milijanom Brkićem, bolje bi bilo da je pronašao neku domoljubnu i postojanu hrvatsku figuru kakve su čelnici komunističke partije često napadali i lažirali im kazneni progon. Na žalost hrvatskog naroda, bez problema ćete se prisjetiti brojnih žrtava iz hrvatske povijesti. Nažalost, čini se da su komunistički ideali i jednopartijski sustav čvrsto zadržani u mentalitetu nekih prividno europski orijentiranih političara koji se ovakvim pionirskim manipulacijama sve više pokazuju pred svojim narodom.

Iako su im riječi pune europskih interesa, u glavama im je, očito, Centralni komitet EU.

H. Krmpotić/HRsvijet

• Prethodno
• Sljedeće