Europski parlament podržao digitalni euro: Što donosi, a što zabrinjava?

Pin It

Digitalni euro - što se krije iza njegovog uvođenja? | Centar Zlata

Međutim, s uvođenjem digitalnog eura ne slažu se mnogi tvrdeći da je to put do gubitka privatnosti. Posebno se ističe da digitalna plaćanja po svojoj prirodi ostavljaju tragove, zbog čega se dovodi u pitanje razina anonimnosti u odnosu na gotovinu. Takav sustav bi mogao omogućiti širi nadzor nad financijskim transakcijama građana te povećati centralizaciju platnog sustava u rukama institucija.

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku Europskog parlamenta u utorak je podržao projekt digitalnog eura, u sklopu nastojanja Europske unije da smanji ovisnost o platnim sustavima pod američkom kontrolom.

Prema podacima Europske središnje banke (ECB), američke kartične kuće Visa i Mastercard sudjeluju u oko 61 posto svih kartičnih plaćanja u eurozoni, dok u prekograničnim transakcijama praktički imaju dominantan udio. Zbog takve strukture tržišta sve se češće postavlja pitanje koliko je Europa financijski neovisna, posebno u vrijeme pojačanih geopolitičkih napetosti i velike ovisnosti o stranim platnim sustavima.

Međutim, iako se digitalni euro službeno predstavlja kao odgovor na jačanje europskog financijskog suvereniteta, projekt izaziva i određene prijepore u javnosti i stručnoj raspravi. Jedan od njih je mogućnost smanjenja privatnosti građana, budući da digitalna plaćanja po svojoj prirodi ostavljaju elektronički trag, za razliku od gotovine. Dodatno se ističe zabrinutost zbog potencijalno veće kontrole nad financijskim transakcijama te jače centralizacije platnog sustava u rukama institucija.

Kao sporno pitanje navode se i moguća ograničenja u korištenju digitalnog eura, poput limita iznosa koji bi se mogao držati u digitalnom novčaniku, što se službeno opravdava očuvanjem stabilnosti bankarskog sustava.

Što je digitalni euro?

Digitalni euro je planirani digitalni oblik novca središnje banke koji bi izdavala Europska središnja banka. Namijenjen je kao nadopuna gotovini i postojećim bankarskim uslugama, a ne kao njihova zamjena.

Prema prijedlogu, građani bi digitalne eure mogli držati u posebnom digitalnom novčaniku, uz ograničenje iznosa koje još nije određeno.

Trebao bi se koristiti za svakodnevna plaćanja u cijelom europodručju, kako putem interneta, tako i u izvanmrežnim transakcijama, uz obvezu prihvaćanja kao zakonskog sredstva plaćanja po nominalnoj vrijednosti.

Sustav bi funkcionirao putem digitalnog novčanika u mobilnoj aplikaciji ili na fizičkoj kartici, a korisnici bi ga mogli puniti uplatom s bankovnog računa ili uplatama gotovine. U osnovnoj verziji korištenje bi trebalo biti besplatno, dok bi banke i drugi posrednici mogli nuditi dodatne, naplatne usluge. Također se predviđa mogućnost korištenja bez internetske veze, pri čemu bi se transakcije odvijale izravno između uređaja korisnika.

Zašto je digitalni euro sporan?

Međutim, s uvođenjem digitalnog eura ne slažu se mnogi tvrdeći da je to put do gubitka privatnosti. Posebno se ističe da digitalna plaćanja po svojoj prirodi ostavljaju tragove, zbog čega se dovodi u pitanje razina anonimnosti u odnosu na gotovinu. Takav sustav bi mogao omogućiti širi nadzor nad financijskim transakcijama građana te povećati centralizaciju platnog sustava u rukama institucija.

Dodatna zabrinutost odnosi se na ograničenja koja bi mogla pratiti korištenje digitalnog eura, poput unaprijed određenih limita iznosa koji se smije držati u digitalnom novčaniku. Takva rješenja se službeno objašnjavaju kao mjera očuvanja stabilnosti bankarskog sustava i sprječavanja povlačenja depozita. No u kritičkim interpretacijama se tumače i kao potencijalno ograničavanje financijske slobode korisnika. U istom kontekstu spominje se i mogućnost da bi se, iako je digitalni euro zamišljen kao dodatak, u praksi mogao postupno širiti njegov značaj na štetu gotovine.

U Hrvatskoj bi se sustav uklopio u postojeći okvir elektroničkog novca, gdje Hrvatska narodna banka već izdaje odobrenja i nadzire institucije za elektronički novac te provodi usklađivanje s europskom regulativom. Time se postupno gradi infrastruktura za buduće digitalne oblike plaćanja, uz istodobno jačanje regulatornog nadzora nad financijskim tokovima.

U cjelini, digitalni euro se u službenim okvirima predstavlja kao modernizacija platnog sustava i odgovor na razvoj digitalnih financija. No u javnoj i stručnoj raspravi istodobno otvara pitanje ravnoteže između tehnološkog napretka, privatnosti i stupnja kontrole nad novcem u digitalnom okruženju.

Pozitivni aspekti digitalnog eura

Digitalni euro razvija se kao dio šire europske reforme platnog sustava, u kojem bi Europska središnja banka osiguravala infrastrukturu, dok bi banke i pružatelji platnih usluga građanima nudili korištenje digitalnog novca. Financijske institucije bile bi kompenzirane za sudjelovanje u sustavu, a trgovcima bi se naplaćivale naknade koje bi, prema očekivanjima, trebale biti niže od postojećih kartičnih troškova, iako je način njihova određivanja još jedno od otvorenih pitanja pregovora u EU.

U Europskoj središnjoj banci ističu da je cilj paketa jedinstvene valute istodobno očuvanje gotovine kao zakonskog sredstva plaćanja i oblikovanje digitalnog eura, dok pojedini politički akteri taj proces ocjenjuju važnim korakom u modernizaciji financijskog sustava i olakšavanju poslovanja, osobito za male poduzetnike.

U širem globalnom kontekstu, razvoj digitalnih valuta središnjih banaka već je u tijeku u više država, javlja Euronews. Kina je uvela digitalni juan, Rusija priprema digitalni rubalj, dok su Sjedinjene Američke Države zasad odustale od digitalnog dolara i više se oslanjaju na privatne stablecoine vezane uz američki dolar, koji bi mogli dodatno ojačati njegovu međunarodnu ulogu, iako se u SAD-u i dalje povremeno otvara rasprava o vlastitoj digitalnoj valuti.

Očekuje se da će Europski parlament uskoro potvrditi svoje stajalište, nakon čega slijede pregovori s državama članicama, s ciljem postizanja konačnog dogovora o digitalnom euru do kraja godine.

Neke europske države Ustavom su zaštitile gotovinu

U Europi se posljednjih godina sve češće vodi rasprava o budućnosti gotovine, osobito u kontekstu ubrzane digitalizacije plaćanja i razvoja novih oblika digitalnog novca. Kao odgovor na taj trend, dio država odlučio je pravo na korištenje gotovine dodatno zaštititi i podići ga na ustavnu razinu, kako bi građanima osigurao trajnu mogućnost izbora između fizičkog i digitalnog načina plaćanja.

Među zemljama koje su to već provele ističe se Švicarska, gdje su građani na referendumu u ožujku ove godine velikom većinom podržali ustavnu zaštitu gotovine. U Europskoj uniji taj su korak već napravile Slovačka i Mađarska, te Slovenija. Slovenski parlament usvojio je amandman koji jamči građanima pravo korištenja gotovine u zakonitim transakcijama, čime se dodatno potvrđuje izbor između fizičkog i digitalnog novca. Inicijativu je pokrenula građanska skupina “Povezani smo”, koja je prikupila više od 56.000 potpisa.

Slovačka je 2023. ustavno zaštitila gotovinsko plaćanje, uz mogućnost odbijanja gotovine samo u opravdanim slučajevima, dok je Mađarska 2025. uvela obvezu da sva poduzeća moraju omogućiti plaćanje gotovinom, čime se naglašava zaštita privatnosti, slobode izbora i društvene uključenosti građana.

O ovakvim rješenjima raspravlja se i u susjednoj Austriji, gdje politički akteri poput FPÖ-a i Herberta Kickla ističu gotovinu kao simbol osobne slobode i privatnosti te upozoravaju na moguće rizike digitalnog eura i veće kontrole nad građanima.

Naime, gotovina ima značajnu ulogu u europskim gospodarstvima, uključujući Hrvatsku, gdje čini oko 51 posto svih plaćanja. Njezine glavne prednosti su anonimnost, neovisnost o digitalnim sustavima i otpornost u kriznim situacijama. Zbog toga dio analitičara smatra da pitanje digitalnog eura nije samo tehničko ili financijsko, nego i šire društveno i političko pitanje koje se tiče odnosa između privatnosti, slobode izbora i nadzora u digitalnom dobu.

narod.hr