Šarić: Protiv Boga pobunjena protestantska(!) teologinja Lana Bobić
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 27 Ožujak 2026 12:03
Prije tjedan dana održana je feministička tribina na kojoj se, pazite ovo, „stručno, poučno i nadahnuto“ raspravljalo o odnosu žene i Katoličke Crkve. Ne, tribina nije održana u nekoj župi ili dvorani na Kaptolu. Održana je u Kulturno informativnom centru (KIC), a „nadahnute“ žene bile su: feministkinja s diplomom protestantskog fakulteta Lana Bobić, polagateljica feminističkih ruža Arijana Lekić-Fridrih
i također feministkinja s diplomom protestantskog fakulteta Greta Grakalić. Kako su i iz kojeg izvora bile nadahnute, to samo Bog zna. Duh Sveti im sigurno nije podario dar i mudrost govorenja. Kako je ranije primjetila novinarka Vlatka Kalinić: gdje su žene iz Crkve na tribini o ženama i Crkvi?
Od tri žene koje preziru Crkvu, dvije se predstavljaju kao teologinje. Međutim, gotovo nikada u medijima ne čujemo činjenicu da su diplomirale teologiju na Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik. Teolog don Damir Stojić i teologinja Lana Bobić dvije su potpuno oprečne misli. Toliko su suprotstavljeni da Bog može biti samo na jednoj od te dvije strane. Naravno, i pozivati Lanu da se pridruži Damirovoj strani.
Ako su Grakalić i Bobić slika i prilika protestantskog fakulteta onda tamo Božjeg blagoslova sigurno nema
Kakav je i to fakultet teologije iz kojeg izlaze “LGBT teologinje” čija je životna misija i strast – normalizacija ubijanja nerođene djece te promocija homoseksualnosti i rodne ideologije kao istine i Božjeg plana za čovjeka? S time se isprepliće i kaos zvani feminizam, ideologija koja je odnijela milijune života zagovarajući pobačaj. Feminizam je možda i najveći razarač društva u čijem su temelju brak i obitelj – koju istomišljenici ove tri „nadahnute“ duše nastoje „redefinirati“, što je eufemizam za uništenje.
Ako su Grakalić i Bobić slika i prilika protestantskog fakulteta onda tamo Božjeg blagoslova sigurno nema. Ne vjerujem da je Matija Vlačić Ilirik, također pobunjenik protiv Crkve, bio rodni ideolog uvjeren u mogućnost „promjene spola“.
Protestantizam je od Crkve otpadnički pokret, čine ga tisuće malih kamenčića odvaljenih od stijene koju zovemo Crkva, u sebi je duboko podijeljen i još podložniji zastranjenjima jer nema vodstva, nema autoriteta – svatko može tumačiti bilo što i osnovati svoju “crkvu” na svom uglu grada. U konačnici, protestantizam je ono što je u samom imenu ovog heretičkog pokreta – protest, odnosno pobuna.
Bobić i Grakalić s kršćanstvom nemaju apsolutno nikakve veze
Nadalje, da zaokružim ovu kratku priču o protestantizmu, ima u njemu i ljudi koji nisu moralno posrnuli i u potpunosti se pobunili protiv Boga poput Bobić i Grakalić. Ima vrlo mnogo protestanata koje teško razlikujemo od katolika, usudio bih se reći i vjernijih crkvenom nauku nego što su neki katolici. Međutim, priroda je protestantizma takva da je podložan neizmjernom kaosu jer on nema nikakvog čvrstog temelja, osim katoličke Biblije koju se pak često krivo tumači i zloupotrebljava, što je radio i Martin Luther, kako bi se vlastiti pogled na svijet prezentirao kao Božja volja i ono pravo, istinsko i iskonsko kršćanstvo.
Dok su mnogi protestanti doista vjerni moralnom učenju Crkve, iako joj ne pripadaju, Bobić i Grakalić, usudim se reći, s kršćanstvom nemaju apsolutno nikakve veze. Ako su njih dvije ponos i dika protestantskog fakulteta tada zaključujem da i taj fakultet nema veze s kršćanstvom, barem u duhovnom smislu. S kršćanstvom imaju veze jedino na način da ga žele “redefinirati”.
O Bobić već mnogo znamo, gledali smo je u Petom danu na HRT-u i gostovala je na mnogim drugim televizijama uvijek na iste „kršćanske“ teme: pobačaj, rodna ideologija i feminizam. Nesveto trojstvo kneza ovoga svijeta.
Sotona protiv braka i obitelji
Sestra Lucija iz Fatime u pismu kardinalu Caffarriju zabilježila je da će se „posljednja bitka između Gospodina i vladavine Sotone voditi oko braka i obitelji“.
Nisam pobornik predviđanja Sudnjeg dana, na nama je samo da budemo spremni iz dana u dan, no ne svjedočimo li upravo tome? U Hrvatskoj su ustaše i partizani na dalekom drugom mjestu kada se dotaknemo braka i obitelji. Sjetimo se samo režanja i bjesnila u vrijeme referenduma o braku. To je bila prava duhovna borba. Danas svjedočimo naporima raznih udruga i ideologa da nam otmu djecu kroz „seksualne edukacije“ i unište njihove duše.
Bobić je u posljednje vrijeme najviše angažirana u antikršćanskoj inicijativi My Voice, My Choice koja ima za cilj proširiti dostupnost pobačaja u cijeloj Europskoj uniji, pod krinkom pravednosti, prava i morala. Upravo je takva i taktika Sotone, odnosno njegov karakter – izvrtanje i perverzija. Dobro je loše, a loše je dobro.
Grakalić jaši na valovima kulture smrti
Grakalić je s druge strane manje poznata javnosti, gotovo nepoznata, no jednako radikalna kao i Bobić. Možda i više od nje? Naime, njezina biografija bliža je nekoj lezbijskoj predsjednici LGBT udruge nego teologinji. Njezina su specijalizacija „LGBTQIA+ prava i rodna ravnopravnost“. Pohađala je i feministički Centar za ženske studije, izvorište zla feminizma u Hrvatskoj. Surađivala je i s udrugama PaRiter i LORI, riječkim lezbijskim organizacijama koje silno djecu žele poučiti kako stupati u homoseksualne/lezbijske odnose i „uživati“ u svom tijelu.
Na TikTok računu fakultet Matija Vlačić Ilirik stao je iza svoje bivše studentice Grete Grakalić koja nas je počastila svojom mudrošću. Kazala je u promotivnom videu, koji bi valjda trebao privući nove studente, da ne zna je li teologija bitna i relevantna. U ispraznom filozofiranju ustvrdila je da je ljudski moral na dnu, a unutar pola minute je ipak shvatila da je teologija važna. No, možda se teologija želi „dekonstruirati“, kaže ova diplomirana teologinja. Video od 55 sekundi prepun čiste gluposti, što drugo reći. Ona shvaća da je moral na dnu, no jaši na valovima kulture smrti! Potpuno pomračenje uma!
Tri vojnikinje kulture smrti
Što je kultura smrti? Ukratko, to je stvarnost koju danas živimo na Zapadu. Pobačaj je dopušten i normaliziran, sveden na zahvat nimalo različit od uklanjanja upaljenog slijepog crijeva, legalizirani su i normalizirani istospolni „brakovi“, eutanazija kuca na mnoga vrata, a mnoga su joj već otvorena, brak više nije svet, kao ni obitelj, a rezultat svega toga je smrt – i fizička i duhovna. I na strani te smrti su teologinje Bobić i Grakalić, pobunjenice protiv Boga.
Ništa manje protestantska teologinja nije i treća sugovornica na tribini o ženama i Crkvi bez žena u Crkvi – Arijana Lekić-Fridrih, „umjetnica“ čije je remek-djelo „tiha misa“. I ona izvrće jer ništa lijepoga ne zna stvoriti. Njezina „umjetnost“ vrijedna je kao i „teologija“ njezinih kolegica feministkinja. Kao i Bobić i Grakalić, i Lekić-Fridrih je pobunjena protiv Boga, da nije ne bi imala potrebe biti na toj tribini, ne bi svake prve subote u mjesecu uz honorar klevetala molitelje krunice na Trgu i lažno ih optuživala za nasilje nad ženama. Sada više ne izvodi svoje bijedne predstave nikome zanimljive niti lijepe. Valjda je dosadila i samoj sebi ponavljajući iz tjedna u tjedan istu ispraznu gestu ostavljanja ruža po Jelačićevim kockama.
Stoga, da zaključim, ove tri vojnikinje kulture smrti od Boga sigurno nisu nadahnute za govoriti na predmetnoj tribini, a u čijoj su one službi ako ne Božjoj – zaključite sami. Možda bi nam to mogao objasniti i protestantski fakultet koji u svijet šalje jahače kulture smrti? Želi li Bog pobačaj, rodnu ideologiju, uništenje braka i obitelji te eutanaziju? Je li Bog pogriješio kada je stvorio muško i žensko? Što je točno Isus mislio kada je definirao brak kao neraskidivu zajednicu žene i muškarca? Kako se pobačaj uklapa u Božji plan za čovjeka?
Za savjet kako formulirati odgovor, protestantski fakultet može pitati lezbijske organizacije. Naime, ondje se također nalazi puno “teologinja”.
