DRAGOVOLJAC - Javor Novak: Ona već pliva

Javor Novak: Ona već pliva

Detalji: Objavljeno: Četvrtak, 15 Siječanj 2026 13:01

Kao starom političkom analitičaru i kolumnistu („Hrvatsko slovo“ od proljeća 1996., pa HKV do 2023. pa zatim dragovoljac.com do danas) dopustit ćete mi nekoliko privatizirajućih rečenica. Naime, pišući ovaj tekst prvo mi je mučno: obećao sam upravo danas, najboljem prijatelju da ne ću više gubiti vrijeme na hrvatske političke trivijalije i na političare koji nam neprekidimice lažu.

Nego ću završiti svoju novu knjigu, a koja je imala biti tiskana još u jesen 2025. Ali još nije! Nije zbog mog političkog nerva koji mi ne dâ da šutim. I to mi frend, opravdano, zamjera. Ali zamjeram si to i ja sam.

Drugo, pišući ovaj tekst grohotom se smijem. Naime, bivši ministar zdravstva: prof. dr. sc. Milan Kujundžić, dr. med. još i primarijus, još i FEBGH ma što to značilo laicima, isto se tako upecao na bolnicu u Blatu. U svojim kolumnama (mislim u tri navrata) ismijavao sam to ministrovo Potemkinovo selo, taj njegov irealan plan i šuplje obećanje kojim je zapravo svima nama htio zamazati oči i reći kako će od bolnice u Blatu uskoro zaista biti nešto. K tome time se i svome gazdi Plenkoviću prikazivao kao ministar koji nešto kao i radi, ono kao on ostvaruje ništa manje nego jednu krupnu i krucijalnu stvar za Zagreb, pa i za Hrvatsku. Ta je bolnica naime imala liječiti male pacijente iz cijele Lijepe Naše. Dakle to je bio ministrov krupan, značajan i strateški plan. Ma zvučan.

Nevjerujući u te političke mahlojke, osjećajući kao i toliki hrvatski ljudi da je riječ ni o čemu drugom već o običnom bacanju pijeska u oči, kao i milijuni Hrvata znao sam da od te bolnice u Blatu (i opet!) ne će biti ništa. I naravno ismijavao sam demokratski i pristojno ministra koji nam baca fore i misli da smo svi mi kekeci kao i on.

Treba znati i ovo: hrvatski liječnik i političar dr. Kujundžić obnašao je dužnost ministra zdravstva u Vladi Andreja Plenkovića od 2016. do 2020. godine. Svi znamo u kojoj smo godini danas. Gdje je bolnica? Gdje su nacrti i planovi? Gdje je građevinska dozvola? Gdje su projekti? Nula! Ili kako moj prijatelj iz Kalifornije voli reći: Zero! I još hispano: Nada! Ili na golom hrvatskome od projekta do danas - ništa! Prošlo je već punih pet (5) godina otkako je dr. Kujundžić obećavao čudo iz blata, a da za to (vidi se to i dan danas) uopće nije imao pokriće.

I sad pazite što vam je život: Ministarstvo zdravstva je na adresi Ksaver 200 A. Za one koji ne poznaju Zagreb ili ne znaju za tu adresu: to je cijeli jedan desetljećima iznimno nesretan građevinski blok, ogromatičan i arhitektonski i građevinski potpuno promašen. Prostire se sve gore od Jurjevske do dolje na Ksaversku cestu. Prvobitno je bio zamišljen i projektiran kao velik hotel, ali je klizanje zemljišta i grdo i brojno armiranje pilona stajalo toliko da se od hotela prisilno moralo odustati (unatoč geološkim studijama koje su glatko odobravale izgradnju). Pa je gradilište godinama propadalo baš kao i započeta i nikada završena bolnica u Blatu. Onda se netko dosjetio jadu i rekao ok: zemljište ne može izdržati tako velik i težak (kaskadni) hotel pa bi ono moglo izdržati razvedene ali manje stambene zgrade i stanove. I bi tako: sagradilo se (od hotela mnogo lakši) ali vrlo ružan stambeni pčelinjak (gledano s Mirogojske). Ali vidi vraga - kao ni s Blatom ni ovdje nije bilo sreće: kuće su pucale i još će, parking nije riješen, na Jurjevskoj je automobilski krkljanac, usko je i za najmanji autobus, stanovi nemaju ni jedan pravi kut, zidovi i stropovi pucaju i „plivaju“ baš kao i naša ministrica Puležanka dr. sc. Irena Hrstić.

Ima jedna kvalitetna pivnica na uglu Jandrićeve i Ksaverske ceste. Kakve veze ima pivnica i kvalitetno klopanje? Naime, kao tadašnji novoveščanin s obitelji sam često nedjeljom znao ručati u njoj. Otkako su roditelji umrli, dolazio sam sa sinom ili sâm prijepodne na gablec. I sad, kao što sam o tome već pisao, ali očito je nužno nekima ponoviti gradivo, dok sam tako jednog lijepoga dana jeo neko jeftino ukusno jelo žlicom, stolu mi je prišao obližnji ministar, iz obližnjeg ministarstva zdravstva. Ništa manje nego dr. Kujundžić! I sad kako si ministar na položaju, ugledni profesor i znanstvenik, čovjek od svjetske karijere, ali na položaju, znači politički moćnik… kako si ti zamišljaš susret s malim zagrebačkim kolumnistom i hrvatskim književnikom? Onako visok, onako politički moćan, onako superioran, onako samouvjeren da će me zastrašiti samom svojom pojavom, onako pa gotovo mogu reći i prijeteći - on je mrtvo ukočeno duže stajao ispred mog stola i mrko me gledao. Samo me gledao. To je imalo obaviti stvar.

Nisam ja uopće neka junačina, ali nisam baš ni kukavica: kao jedriličar s 35 godina iskustva (uzduž cijelog hrvatskog, slovenskog i tršćanskog Jadrana) preživio sam mnoge iznimno opasne situacije na moru, hladno i bez posljedica. Mnoge od njih (kao najradije solo jedriličar) i na dvije najteže točke: u Buki Senjskoj i u Viškim vodama (desetinama i desetinama puta). Ako baš hoćete: i danju i noću, i zimi, i u proljeće, i u kasnu jesen, pa čak i sa slavljenjem Nove godine pod jedrima.

I sad što? Vidim neku visoku sjenu, stoji preda mnom. Vraćam naočale na nos (skidam ih kad jedem), odlažem žlicu sa strane i dižem pogled prema mrgodnome licu. Scena traje. Vrlo brzo shvaćam tko stoji pred mojim stolom i isto tako shvaćam da gospodin doktor ministar nema namjeru išta reći. Znate ono kad Pero Kvrgić u legendarnim „Stilskim vježbama“ kaže: „A jaa samo gledaam!" E tako je i ovaj mene saamoo gledaoo. Ma buljio načisto. Nisam izdržao: trenutno sam prasnuo u smijeh, gledajući ga u oči. Imao sam problema i s hranom u ustima jer sam zaista eksplodirao od smijeha. I sada što? Kako? Naš se moćni ministar pred tim zaraznim smijehom trenutno izgubio. Pobjegao bez riječi!

Zato već godinama vrlo dobro znam, a što je uostalom opće poznato, dakle svi to znamo, da ništa nije tako djelotvorno (za tzv. hrvatske „megalit političare“, za napuhane i bahate ministre i predsjednike Vlade, za umišljene predsjednike države, Sabora, saborskoga kluba ili čak i za onog malog stranačkog predsjednika), kao zdrav smijeh. I kako on pogubno "dejstvuje" na njihov ego. Ili kako djeluje ironičan papren tekst u njihov mali (pri)mozak. To je i legalno i legitimno u demokraciji: ismijavanje napuhanaca, političara u Hrvatskoj koji misle da su bogovi, jer takve su im plaće! A poznato je da para napuhuje ljude. Baš kao što joj i samo ime kaže: para, dim, pokreće neviđeno tešku kompoziciju vagona, silnu gvožđariju – parne lokomotive, pa kako onda ne bi dojučerašnje obične ljude tek značajnije znanstvenike, a danas velebne i nedodirljive i umišljene ministre, ego-predsjednike, prepune sebe.

Bit ću što je moguće više kratak, uvjerit se uostalom možete i sami na stranicama međumrežja. Čime se to sve primarijus Kujundžić ima pravo dičiti? Pogledajmo ovu respektabilnu nizanku: redoviti profesor ma Medicinskom fakultetu i Farmaceutsko-biokemiskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, specijalist internist – gastroenterolog, rođen (1957.) u Imotskoj krajini, otac dvoje djece, akademski stupnjevi: znanstveno i stručno usavršavanje, znanstvena i stručna djelatnost, šef Zavoda za hepatogastroenterologiju, članstvo i funkcije u znanstvenim i stručnim društvima, preostala znanstvena djelatnost: pozvani predavač i izvođač endoskopskih postupaka na više domaćih i međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova, funkcije, stručne i društvene aktivnosti: glavni tajnik Hrvatskog liječničkog sindikata, predsjednik Odbora za etiku i zdravstvo Internacionalne lige humanista, pročelnik Zavoda za gestroenterologiju KB Dubrava, pomoćnik ministra zdravstva RH, ravnatelj KB Dubrava, predsjednik Upravnog vijeća KBC Zagreb, voditelj Referentnog centra MZRH za bolesti pankreatobilijarnog kanalnog sustava, predsjednik Hrvatskog gastroenterološkog društva, predsjednik Hrvatske zore, stranke naroda, član HDZ-a te opet od kolovoza 2016.

Može li impresivnije? Teško. Ali što smo dobili od tog vrhunskog čovjeka kao ministra zdravstva? Od takvog glasovitog primarijusa? Od kapaciteta par excellence? Izgleda bili smo dobili tek pukog sinekurista, čovjeka koji je funkciju ministra zdravstva u Vladi Andreja Plenkovića izgleda shvatio tek kao osobnu sinekuru. Ono kao da se čovjek napokon naplati za sav onaj trud do tada.

I sad se vratimo na temu: na blijedu i potpuno nedjelotvornu ministricu zdravstva, nasljednicu dr Irenu Hrstić. Iako je dr. Kujundžić privatno odigrao u pivnici kako je odigrao i podvio rep i izgubio se, njegova je profesorska, znanstvena, sveučilišna ili svjetska karijera zaista impresivna. Bez ikakve ironije, molim. No sve je to tim gore po njegov ministarski (ne)rezultat. Što jest jest, očekivali smo mnogo više od banalnog obećanja: „Izgradit ćemo uskoro bolnicu u Blatu! Već se rade projekti!“ A ono prošlo je punih pet godina, a pomaka ni da bi.

I sad tu u igru uskače ministrica, doc. dr. sc. Irena Hrstić dr. med. Puležanka (1969). Iako čitamo životopis: Visoko učilište Effectus (zdravstveni menađment), Medical school Hannover, doktor znanosti, Toronto University Hospital, Academic Medical Center Amsterdam, Klinički bolnički centar Rebro, uža specijalizacija iz gastroenterologije s hepatologijom, poslijediplomski znanstveni studij iz Biomedicine, specijalizacija iz interne medicine… složit ćemo se da je to mnogo bljeđe nego u primarijusa Kujundžića.

Ali evo još: državna tajnica u Ministarstvu zdravstva, docent, Medicinski fakultet Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Studij sestrinstva (??), naslovni docent, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Katedra za internu medicinu, docent, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Katedra za internu medicinu, ravnateljica, Opća bolnica Pula, rukovoditeljica Djelatnosti za internu medicinu, Opća bolnica Pula (no, nije li sve to lokalno?), viši asistent, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Katedra za internu medicinu, specijalist gastroenterolog, odjelni liječnik (samo to!?), nastavna aktivnost (?), KBC Zagreb, Klinika za unutarnje bolesti, Zavod za gastroenterologiju, doktor medicine na stažu u Domu zdravlja Dubrava, stručne aktivnosti: autor više znanstvenih radova (koliko njih? i kako rangiranih?), kongresnih priopćenja (koliko njih? i gdje?) te poglavlja u stručnim knjigama (poglavlja??), aktivno sudjelovanje u znanstvenim i kliničkim istraživanjima, domaći i strani stručni skupovi u zdravstvu ili zdravstvenom menadžmentu, pozvani predavač, stručni časopisi (koji i koliko?), recenzent, diplomski radovi, mentor (kolikom broju studenata ili doktoranata?), članstva: Nacionalni odbor za borbu protiv virusnog hepatitisa - rizničarka (to je znanstvena kategorija?), Hrvatsko gastroenterološko društvo, tajnica u dva mandata (tajnica je znanstvena kategorija?), Udruga oboljelih od virusnog hepatitisa „Hepatos“ i „ABC hepatitis“, stručna suradnica, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), davanje mišljenja o upućivanju osiguranih osoba na liječenje u inozemstvo (davanje? a ne status savjetnice?). Pa onda: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, član (to je isto znanstvena funkcija?) Pododbora za jetru Povjerenstva za transplantaciju organa, Hrvatski liječnički zbor, suradnik u vještačenju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, član odbora za završne radove (član, rizničarka, suradnik, tajnica…), Europska organizacija gastroenterologa, nacionalni predstavnik, Škola za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu Pula, (od turizma i ugostiteljstva do člana školskog odbora, nigdje znanosti), napokon: Ministarstvo zdravstva, član i zamjenik člana radne skupine za imenovanje centara izvrsnosti, (zamjenik člana? pa nije li bar to mogla preskočiti?, dakle sve i opet bez zvučne funkcije), predstavnik Udruge poslodavaca u zdravstvu (predstavnik?), pa Nacionalno zdravstveno vijeće, članica (opet članica bez funkcije), jezici: engleski i talijanski. Ne budi lijen, gospođa je navela i da voli trčati i sudjelovati u humanitarnom radu. Ukratko vrlo srednjoškolski i znanstveno blijedo. Pogotovo kad se to poredi s vrlo zvučnom akademskom i znanstvenom i svjetskom karijerom primarijusa Kujundžića.

I sad što? Čemu naslov: Već pliva? Pa zato! Sjećate li se što je „naša“ krhka ministrica prije neki dan bubnula? Ispalila je kako će projekt, nacrt za Dječju bolnicu u Blatu biti gotov do kraja ove godine! Slušam zatim „Aktualno u 17“ i „Kroniku dana“ (dvije po svemu odlične informativne emisije Prvog programa Hrvatskoga radija) na dan 13. siječnja o.g. I tu već „naša“ ministrica pliva li pliva. Ne trči kako inače jako i hobistički voli, nema ni njezina humanitarnog rada, već ona plahuta, isplivava, politički mulja. Pa kaaže: „MISLIM da će projekti biti gotovi do kraja ove godine“. Znači reterira, znači fulala je, zaletjela se neki dan, znači upala je u istu onu kaljužu muljanja (ne samo u blato) isto kao i ministar Kujundžić! I „naša“ doktorica Irena Hrstić na isti način, po istoj špranci, baca pijesak u oči narodu, želi valjda impresionirati i abolirati Plenkovića i učiniti čudo: presjeći vrpcu i započeti gradnju Dječje bolnice za cijelu Hrvatsku u Blatu. I što mi drugo preostaje nego da se smijem, da joj se obilato smijem u lice?

Ništ od toga draga doktorice znanosti, možete slobodno projekt prebaciti na 2027. ili 2028. ili na… i tako u sveto nigdarjevo.

I što je još bilo indikativno u toj drugoj izjavi? Ministrica se pogubila pa je nešto načela o depresiji i lijekovima za depresiju i o hrvatskim ljudima koji učestalo uzimaju te lijekove. Pa kakve to veze ima s dječjom bolnicom? Je li se to ministrica opširno izgubila? Dakako da jest, jer da je mislila, uopće ne bi navodila taj podatak. Pa notorno je da potrošnja antidepresiva u Hrvatskoj buja iz godine u godinu. Pa zar to nije najteža optužba za „najbolju Vladu“, za totalni skor najdugovječnijeg predsjednika Vlade RH? Za sve narodu nevidljive „uspjehe Andreja Plenkovića“ za sva „podizanja“ plaća i mirovina, za naš „europski put“ koji nas košta milijarde eura za Ukrajinu, milijarde eura za francuske umjesto američke ili njemačke ili švedske zrakoplove? Sve su to sve sami uspjesi da nema većih, pa ste se i vi ministrice pridružili želeći pospješiti nešto u Vladi Andreja Plenkovića, ali ste sve samo pogoršali. Bolje vam je da antidepresive više ni ne spominjete jer kad vas dohvate i drugi kolumnisti ne samo ja, bit ćete ne na tabletama nego i na injekcijama. A to vam uopće ne želim.

Zato vam toplo savjetujem, nakon igre lovice s ministrom Božinovićem pa Bačićem da se vi dalje ne igrate lovice. Ne budite i vi (vjerojatno samoinicijativno) ulizivački „štosdemfer“ Plenkoviću. Ne igrajte se te prozirne igre političke lovice: malo on pa ću onda malo ja. Šarati po svim medijima. Ne budite štosdemfer kako se to u Zagrebu (i u Njemačkoj) lijepo kaže. To vam je nisko, prozirno i šuplje. Radije nešto učinite za hrvatsko zdravstvo koje je u komi. A vi ste ministrica još od prosinca 2024. dakle više od godinu dana! I gdje ste sad? Dokle ste stigli? Što ste učinili? Čini se tek ste nešto počinili, a ništa učinili!

Slabo plivate, čini se da ćete morati brzo trčati. Natrag iz Zagreba sve do Pule. Možda uskoro? Postavljeni ste pukom i jeftinom političkom trgovinom, da bi se Istri podilazilo, da IDS oslabi, a HDZ naraste (u mokrim snovima Plenkovića). Pa su izabrali vas kao kviska da ne radite ništa. To vam je (uspješan i pun) opis radnog mjesta. Ali ste iz Istre. To je ključ Vladine kalkulacije. I još ste iz prijestolnice – Pule, da famozni „Istrijani“ ne mogu prigovarati. Jer nerad vam je jedino što znate. I što ćete ondak? Nego sluganski podilaziti Plenkoviću. Jaa raadim. Dječja bolnica u Blatu bude rasla već od 2027. Kak da ne!

Možda jedino ako Zagrebom i Pulom somnabulirate. A ako pak nekako ipak ostvarite to čudo neviđeno, ako Potemkinova sela propadnu baš u Hrvatskoj i ako ostvarite sve te vaše najavljene projekte, sve niz koje plivate malo da-malo-ne, bit ću prvi koji će vam se ispričati. Osobno ću doći na otvorenje i čestitati Vam na uspjehu.

Ministrice, ko Boga Vas molim, učinite mi to zadovoljstvo! Pamtit će vas desetljećima svi liječnici i roditelji bolesne djece diljem Hrvatske. Prestat ću se grohotom smijati i ismijavati „političara“ Milana Kujundžića i Vas: „političarku“ Irenu Hrstić.

Javor Novak