Semina Lončar i Mladić: Kako Hrvatska financira udruge koje relativiziraju zločine

Semina Lončar, CERD i objave o Mladiću otvaraju pitanje odnosa prema Hrvatskoj i Domovinskom ratu

Postoji samo jedan, Srbi kao žrtve, Hag kao instrument, Srebrenica kao ‘zločin, ali ne genocid’, Mladić kao vojnik, a ne ubojica. I treće, ritual. Sprovod je najsnažniji politički jezik, jer ne traži argument. Tisuće ljudi, vojnici, patrijarh, zastava, plotun, to je kolektivno tijelo koje kaže ‘ovo je naš čovjek’.

Hrvatska politika uvijek je bila razjedinjena, a u posljednja tri saborska saziva pretvorila se u bitku protiv HDZ-a. Glavni predvodnici te bitke su Zoran Milanović i Most. Pojavljuju se tu još neki igrači, pogotovo oni koji bi lovili u objema barama, onoj lijevo-liberalnoj i onoj tzv. desnoj. Predvodnik cijele priče je Zoran Milanović, a sada svima postaje jasno da mu pomažu i lažni suverenisti pod nazivom Most.

Euforični doček u Beogradu i šokantne slike ispraćaja posmrtnih ostataka nedavno preminulog „genocidnog manijaka“ (ABC News) i „bosanskog krvnika“ (NYTimes), uz najviše vojne i crkvene počasti, zapanjile su civilizirani svijet. Istodobno stižu upozorenja da slavljenje ratnog zločinca generala Mladića, osuđenog na doživotni zatvor, kao nacionalnog heroja ne bi trebalo ignorirati ni olako shvaćati.

Nesumnjivo je da je Bruxelles izdao Plenkovića kao vrlo poslušnog suradnika, a izdaja je po meni temeljita. Kada vidite Macrona kako gotovo strastveno grli Vučića u Parizu, ta je fotografija nevjerojatna. Pazite, Francuska je strateški partner Hrvatskoj. Ima li većeg cinizma od toga?

Čude se Emanuelu Macronu, a on je prije 10-ak godina sam priznao da je pobornik politike Françoisa Mitterranda koji nije skrivao naklonost prema Srbiji. Mi smo se politički zapravo vratili na početak devedesetih, u vrijeme prije same agresije. Ovom porukom EU oko Ratka Mladića zapravo govore da Hrvatsko članstvo u EU nema nikakvo značenje za njih i da im praktično svejedno ako Srbija pokuša neku novu agresiju 

Ljeto je kalendarski prošlo, a javnost je opravdano vjerovala da su naši vatrogasci konačno otišli na zasluženi odmor. No stvarnost na jadranskoj obali ponovno nas je demantirala. U svega desetak dana svjedočimo nizu relativno velikih požara, od kojih su mnogi buknuli na potpuno nepristupačnim mjestima.

I sad, kad napokon, nakon svih "istorijskih" akrobacija, imamo svoju državu, međunarodno priznatu i afirmiranu, javljaju se po tko zna koji puta naši usahli jugovići koji nikako ne mogu prežaliti gubitak svoje voljene Juge. Kad nemaju snage i hrabrosti da prosvjeduju za povratak svoje Juge, prosvjeduju tobože za zaštitu prirode u Lici!

Dok se ovih dana u Dubrovniku na kongresu konzervativaca raspravlja o obitelji, demografiji i budućnosti Europe, možda vrijedi postaviti još jedno, dublje pitanje: jesmo li uz demografski problem izgubili i jasnu predodžbu kakvo društvo želimo graditi i kakve uzore nudimo svojoj djeci?

U Dubrovniku se održao treći Kongres obitelji u organizaciji Stranke europskih konzervativaca i reformista (ECR), koji je okupio predstavnike konzervativnih i suverenističkih stranaka iz više od 20 zemalja Europe i Sjedinjenih Američkih Država, među kojima je bilo i poznato sportsko lice.