HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Žive li među nama ljudi koji bi nas ubijali?

Semina Lončar i Mladić: Kako Hrvatska financira udruge koje relativiziraju zločine

Semina Lončar, CERD i objave o Mladiću otvaraju pitanje odnosa prema Hrvatskoj i Domovinskom ratu

Od mita na Gazimestanu do paljbe na Topčideru

Ratni zločinac Ratko Mladić u Srbiji pokopan uz vojne počasti - HRT

Postoji samo jedan, Srbi kao žrtve, Hag kao instrument, Srebrenica kao ‘zločin, ali ne genocid’, Mladić kao vojnik, a ne ubojica. I treće, ritual. Sprovod je najsnažniji politički jezik, jer ne traži argument. Tisuće ljudi, vojnici, patrijarh, zastava, plotun, to je kolektivno tijelo koje kaže ‘ovo je naš čovjek’.

Most u panici zbog Igora Štimca: Hoće li im srušiti plan s [...]

Hrvatska politika uvijek je bila razjedinjena, a u posljednja tri saborska saziva pretvorila se u bitku protiv HDZ-a. Glavni predvodnici te bitke su Zoran Milanović i Most. Pojavljuju se tu još neki igrači, pogotovo oni koji bi lovili u objema barama, onoj lijevo-liberalnoj i onoj tzv. desnoj. Predvodnik cijele priče je Zoran Milanović, a sada svima postaje jasno da mu pomažu i lažni suverenisti pod nazivom Most.

Mladićev sprovod i novo velikosrpsko huškanje

U Srbiji uz vojne počasti pokopan ratni zločinac – – Zmaj – s nama uz najnovije vijesti.

Euforični doček u Beogradu i šokantne slike ispraćaja posmrtnih ostataka nedavno preminulog „genocidnog manijaka“ (ABC News) i „bosanskog krvnika“ (NYTimes), uz najviše vojne i crkvene počasti, zapanjile su civilizirani svijet. Istodobno stižu upozorenja da slavljenje ratnog zločinca generala Mladića, osuđenog na doživotni zatvor, kao nacionalnog heroja ne bi trebalo ignorirati ni olako shvaćati.

Plenković šuti jer bilo kakav apel Bruxellesu nema smisla

Nesumnjivo je da je Bruxelles izdao Plenkovića kao vrlo poslušnog suradnika, a izdaja je po meni temeljita. Kada vidite Macrona kako gotovo strastveno grli Vučića u Parizu, ta je fotografija nevjerojatna. Pazite, Francuska je strateški partner Hrvatskoj. Ima li većeg cinizma od toga?

Hodakova kolumna izazvala raspravu

Vučić nakon sastanka s Macronom tvrdi: Beograd konačno dobija metro, razgovarali smo i o NIS-u

Čude se Emanuelu Macronu, a on je prije 10-ak godina sam priznao da je pobornik politike Françoisa Mitterranda koji nije skrivao naklonost prema Srbiji. Mi smo se politički zapravo vratili na početak devedesetih, u vrijeme prije same agresije. Ovom porukom EU oko Ratka Mladića zapravo govore da Hrvatsko članstvo u EU nema nikakvo značenje za njih i da im praktično svejedno ako Srbija pokuša neku novu agresiju 

Mladen Pavković: Vrijeme je da stvari nazovemo pravim imenom

Ljeto je kalendarski prošlo, a javnost je opravdano vjerovala da su naši vatrogasci konačno otišli na zasluženi odmor. No stvarnost na jadranskoj obali ponovno nas je demantirala. U svega desetak dana svjedočimo nizu relativno velikih požara, od kojih su mnogi buknuli na potpuno nepristupačnim mjestima.

Porfirije je opet pokazao pravo lice: Pitanje je zašto se [...]

I sad, kad napokon, nakon svih "istorijskih" akrobacija, imamo svoju državu, međunarodno priznatu i afirmiranu, javljaju se po tko zna koji puta naši usahli jugovići koji nikako ne mogu prežaliti gubitak svoje voljene Juge. Kad nemaju snage i hrabrosti da prosvjeduju za povratak svoje Juge, prosvjeduju tobože za zaštitu prirode u Lici!

Koga stavljamo pred svoju djecu?

Kada nastavnici postanu LGBTQ predatori koji ciljaju djecu – Vijesti – Logično

Dok se ovih dana u Dubrovniku na kongresu konzervativaca raspravlja o obitelji, demografiji i budućnosti Europe, možda vrijedi postaviti još jedno, dublje pitanje: jesmo li uz demografski problem izgubili i jasnu predodžbu kakvo društvo želimo graditi i kakve uzore nudimo svojoj djeci?

Igor Štimac pozvao desnicu na zajedništvo: 'Jesu li fotelje [...]

U Dubrovniku se održao treći Kongres obitelji u organizaciji Stranke europskih konzervativaca i reformista (ECR), koji je okupio predstavnike konzervativnih i suverenističkih stranaka iz više od 20 zemalja Europe i Sjedinjenih Američkih Država, među kojima je bilo i poznato sportsko lice.

Nova europska garnitura je već prije početka osuđena na neuspjeh…!

Detalji
Objavljeno: Ponedjeljak, 15 Srpanj 2019 15:05
fShare
Pin It

S 'manevrom' u imenovanju glavnih ljudi, Europa radikalno eliminira sav napredak koji je postigla nakon pada Berlinskog zida. Napori koji su uloženi u pridruživanje europskog istoka (1. svibnja 2004.) sada su faktički anulirani

„Izbor vodećih pozicija u EU-u je poput pravljenja salame – zapravo, nitko ne želi znati koji su dijelovi životinje unutra.” To je misao koju je svijetu objelodanio bivši bugarski ministar vanjskih poslova u vladi Sergeja Staniševa i jedan od najvažnijih zastupnika u Europskom parlamentu (potpredsjednik proračunske komisije), Ivailo Kalfin. Stoga je kadrovska aritmetika u borbi za najviše pozicije jedna od najzahtjevnijih „matematika” od kada je ta disciplina izumljena negdje u neolitiku, a onda su ju elaborirali stari Egipćani, Babilonci i Sumerićani. Riječ je o stalnom pretvaranju kombinacija i odnosa moći, koji se odvija na način beskrupuloznog lobiranja i organiziranja ad hoc interesnih skupina.

Sada se čini da će predsjednica Europske komisije biti Nijemica, Ursula von der Leyen; predsjednik Europskog vijeća će najvjerojatnije biti Belgijanac, Charles Michel; Christine Lagarde će voditi europske financije; predsjednik Europskog parlamenta gotovo će sigurno postati talijanski David Sassoli, a europski „ministar vanjskih poslova” bit će Španjolac, Josep Borrell.

Samozaljubljeni ‘spitzenkandidat’

Takva aritmetika pokazuje da su najbolji izračun napravili oni koji su utemeljili Europsku uniju (tzv. EEZ), samo je Španjolac iznimka: nametnuli su ga socijalisti. Ni jednu važnu poziciju ne zauzima Višegradska skupina, koja predstavlja (simbolički) polovicu Europe. Višegrađani su uzeti u obzir samo u negativnom smislu: u savezu s Macronom, Mađari (Fidesz) su navatali Europsku pučku stranku (EPP) i srušili antimuzikalnog, u samog sebe zaljubljenog „spitzenkandidata“, Manfreda Webera.

Tako je Europska unija, magna cum laude, s izvrsnom ocjenom, ponovila najveću pogrešku koju je učinila Junckerova administracija. Kada su već istočnu Europu odgurnuli do ruba, poduzeli su intervencije u najosjetljivijim unutarnjim stvarima najvažnijih država članica (miješanje u poljski ustavni red, sankcioniranje Mađarske zbog imigrantskih kvota). Sada će ova politička praksa ići dalje, u morbidnom crescendu.

S takvim „manevrom” u imenovanju glavnih ljudi, Europa radikalno eliminira sav napredak koji je postigla nakon pada Berlinskog zida. Napori koji su uloženi u pridruživanje europskog istoka (veliko ujedinjenje 1. svibnja 2004.) sada su faktički anulirani. „Dijalektika“ usvajanja vlasti, koja nije vođena nacionalnim ili istinskim europskim interesima, već samo interesima individualne karijerne retorike tzv. „spitzenkandidata“, iz čitave Europe pravi velikog gubitnika. Prije sedam godina Europa bila je jedna od najmoćnijih zajednica na planetu, a danas ju za globalnog čimbenika smatra sve manje i manje relevantnih političkih faktora.

No, stvar je još sudbonosnija iz jednog više univerzalnog gledišta. Govoreći u pojmovima dvadesetog stoljeća, velika politička jedinica nužno je osuđena na činjenicu da su njezine težnje – imperijalističke. Danas možemo riječ imperijalizam nadomjestiti mekšim vokabularom, ali značenje ostaje isto. Svaki imperij, naime, mora se širiti prema van, ako želi postojati, inače implodira. Danas glavno oružje imperijalizma više nije rat, već osvajanje interesnih sfera, posebice kako bi se proširio gospodarski utjecaj.

Sjedinjene Države tako nužno trebaju niz saveznika: njihova industrija naoružanja tako je golema da bi se cijela zemlja srušila ako bi se izvoz oružja slomio. To ne bilježimo u negativnom smislu, već kao činjenicu – izvoz američkog oružja temelj je mira u svijetu – ma kako paradoksalno ova rečenica zvuči. A izvoz njihovih proizvoda (medicina, digitalna tehnologija, zrakoplovstvo…) jedan je od važnih izvora dobrobiti u svijetu.

Vlastiti imperijalizam na račun drugih

Kina se širi u Afriku i na ruski Daleki istok: samo dvije velike sile ne razumiju temeljne veze između svjetskog blagostanja na jednoj i stabilnosti i mira na drugoj strani. To je prije svega Putinova Rusija: njezina agresija na Ukrajinu nikome nije donijela u materijalnom smislu ništa, naprotiv – to je jedno od najvećih kršenja međunarodnog prava nakon Drugog svjetskoga rata. Jedini izvozni produkt Rusije je gruba sila.

Druga je nesretna, autodestruktivna Europa: umjesto da se širimo s našim proizvodima (automobilska industrija, turizam i drugo), svjedoci smo da veliki članovi zloupotrebljavaju ideju federalizma i iz nje prave vlastiti imperijalizam na račun drugih. Njemačka je na prvom mjestu – želi pokoriti Europu i učiniti je potpuno poslušnom – potrebno je samo podsjetiti kako je Manfred Weber iz Europske pučke stranke isključio Fidesz. Italija gleda slovensku i hrvatsku obalu, dok Španjolska terorizira Kataloniju.

Nova europska garnitura tako je već prije početka, osuđena na neuspjeh. Bit će dobro ako Europa uopće preživi njezin mandat…

dr. Boštjan Marko TURK/7dnevno

Login Form