Koliko smo zapravo daleko od ulaska među najrazvijenije države na svijetu, a što znači eurozona?

Detalji

Objavljeno: Nedjelja, 11 Lipanj 2023 15:09

fShare

Tweet

Naime, ulazak Hrvatske u eurozonu, a pogotovo Šengenski prostor nije bijela karta za ulazak u organizaciju najrazvijenijih gospodarstava na svijetu, jer su euro prihvatili i države koje nisu članice Europske unije, kao što je Crna Gora. To samo zanči da smo time izgubili suverenost u odlučivanju o monetarnoj politici zemlje u slučaju kraha naše nove valute.

Ove godine Dan hrvatske diplomacije je, razmjerno nezamjećeno, svečano obilježen na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta, prigodom čega su se prisutni prisjetili važnosti uloge koju su diplomati imali u ključnim trenucima stvaranja Hrvatske, ali i za pogled prema izazovnoj budućnosti.

Naime, znamenito pismo pape Ivana VIII. knezu Branimiru, jedan od najvažnijih dokumenata u čitavoj hrvatskoj povijesti, datirano je 7. lipnja 879. i smatra se pokazateljem da je Branimir bio neovisan vladar te prvim dokazom postojanja hrvatske neovisnosti u srednjovjekovlju.

Na obilježavanju Dana hrvatske diplomacije predstavljen je i šesti dio knjige “Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije Republike Hrvatske – prvo desetljeće”.

Papino pismo napisano je na latinskom jeziku, a započinje riječima: “Dilecto filio Branimir” (hrv. “Ljubljenom sinu Branimiru”), a sadrži i obavijest o tome da je papa prilikom službe na oltaru sv. Petra dižući ruke uvis blagoslovio kneza Branimira, cijeli njegov narod te cijelu njegovu zemlju.

Na prošlogodišnjoj svečanosti premijer Andrej Plenković je, između ostaloga istaknuo da kao “šlag na tortu” svih napora ostaje članstvo u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) čiji novi glavni tajnik Mathiasa Cormanna “blagonaklono” gleda na hrvatske ambicije, dodavši da to “neće biti 1. siječnja, ali će biti u godinama pred nama”.

Ono što se na toj svećanosti nije spomenulo je to da se hrvatska diplomacije nada članstvu u OECD još od 2016. godine, kada se spremalo novo povećanje te organizacije, a ono što ju je spriječilo u ulasku nije bila neblagonaklonost tadašnjeg glavnog tajnika, već gospodarski rezultati koje Hrvatska tada ostvarivala, a i sada ostvaruje.

Naime, ulazak Hrvatske u eurozonu, a pogotovo Šengenski prostor nije bijela karta za ulazak u organizaciju najrazvijenijih gospodarstava na svijetu, jer su euro prihvatili i države koje nisu članice Europske unije, kao što je Crna Gora. To samo zanči da smo time izgubili suverenost u odlučivanju o monetarnoj politici zemlje u slučaju kraha naše nove valute.

Zanimljivo je da se upravo na Dan hrvatske diplomacije održao sastanak Vijeća OECD-a na visokoj razini u Parizu na kojem je sudjelovao ministar vanjskih i europskih poslova Goran Grlić Radman, i ne – Hrvatska nije dobila poziv za članstvo u toj organizaciji.

“Najgore je imati državu čiji se stav ne zna”, rekao je tada predsjednik Vlade, jer Hrvatska na međunarodnom planu mora biti “pouzdana zemlja”, ali pritom nije rekao ništa o njezinim gospodarskim postignućima i koliko će ona značiti za ulazak u OECD.

“Sada preostaje ‘fine tuning’ koji podrazumijeva članstvo u eurozoni koje će se realizirati 1. siječnja 2023. te članstvo u ‘Schengenu’ za koje je cilj isti taj datum…Stav vlade već godinama je nepromjenjiv i jasan, dok se drugi koriste konfliktnom retorikom koja seže i do vrijeđanja”, naglasio je tada premijer pred bivšim, aktualnim i budućim hrvatskim diplomatima, stranim veleposlanicima, nizom ministara i drugih aktera političkog života.

Time je zapravo dao odgovor koji je najveći problem hrvatske diplomacije, a to je nejedinstvo Banskih dvora i Pantovčaka po bilo kojem pitanju vanjske politike. Posebno je kobna nemogućnost dogovora oko nepopunjenih mjesta u diplomatskim predstavništvima, čime Hrvatska šalje poruku u tim zemljama da nije zemlja na koju se može računati.

Slučaj Zambija je bio upozorenje. Ne imati veleposlanika u veleposlanstvu u Pretoriji, koje pokriva i tu državu, nego prisilti iskusnog diplomata Tomislava Bošnjak na intervenciju iz tisućama kilometara udaljenog hrvatskog veleposlanstva u Kairu, govori tome u prilog, a posljedica je da su hrvatski državljani gotovo sedam mjeseci bili u pritvoru u Ndoli.

Nažalost, to je nasljeđe na području vanjske politike Vlade Andreja Plenkovića u ovom premijerskom mandatu i ono bi Hrvatsku moglo koštati i kod manje ozbiljnih organizacija,  a pogotovo kod OECD-a.

7dnevno

• Prethodno
• Sljedeće